1. Opet ću govoriti, Gospodine, i neću šutjeti. Šaptat ću u uši Boga i Kralja svojega koji je u visinama:”O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje!”
2. A što si tek onima koji te ljube? Koji ti služe svim srcem?
3. Zaista je neiskazana milina razmišljati o tebi, a to široke ruke daješ onima koji te ljube.
4. Najviše si pokazao milinu svoje ljubavi u tome, što si me stvorio kad me nije bilo; i kad sam od tebe daleko zalutao, natrag si me doveo u svoju službu i zapovjedio mi da te ljubim.
5. O, izvore vječne ljubavi, što reći o tebi?
6. Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se udostojao mene sjetiti?
7. I nakon što sam se raspustio i izopačio, iskazao si sluzi svojemu milosrđe preko svakog očekivanja i pružio prijateljstvo i milost preko svake mjere.
8. Što ću ti uzvratiti za tu milost?
9. Nije, naime, svima dano, odreći se svega, ostaviti svijet i prihvatiti samostanski život.
10. Zar je moje služenje tebi nešto veliko, kad je to dug svakoga stvorenja?
11. Služenje tebi ne smijem smatrati velikim. Veliko i zadivljujuće je, naprotiv, to što si se ti udostojao uzeti za svojega slugu takva siromaha i nedostojnika i pridružiti ga svojim odabranim slugama.
12. Evo, tvoje je sve što imam i čime god ti služim.
13. Zapravo obratno: ti više služiš meni, nego ja tebi.
14. Gle, nebo i zemlja, koje si stvorio na službu čovjeku, spremni su i svednevice čine ono što si im odredio.
15. I, čini mi se, da ti je i to malo, pa si i anđele stvorio i odredio na službu čovjeku.
16. A sve ovo nadvisuje to što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i obećao mu dati sama sebe.
17. Što ću ti uzvratiti za tisuće tih dobara?
18. O, kad bih ti mogao služiti sve dane svojega života!
19. Eh, kad bih ti bar jedan dan mogao dostojno služiti!
20. Zaista, ti si dostojan svakog služenja, svake časti i vječne hvale.
21. Zaista, ti si moj Gospodin, a ja tvoj siromašni sluga. Dužan sam ti služiti svim silama i nikada ne malaksati u tvojoj hvali.
22. Tako hoću, tako želim, i što god mi uzmanjka, ti se udostoj nadopuniti.
23. Velika je čast i slava tebi služiti i radi tebe sve prezirati.
24. Veliku će milost zadobiti koji se svojevoljno podlože tvojoj presvetoj službi i nalazit će preslatku utjehu Duha Svetoga.
25. Veliku će slobodu duha steći oni koji radi tvojega Imena krenu uskim putem i napuste svaku svjetovnu brigu.
26. O draga i ugodna službo Božja po kojoj čovjek postaje istinski slobodan i svet!
27. O svetog li redovničkog staleža! Po njemu je čovjek izjednačen s anđelima, Bogu ugodan, đavlima strašan, a svim vjernicima preporučljiv!
28. O službo, koju je uvijek vrijedno poželjeti i prigrliti, kojom zaslužujemo najviše dobro i stječemo beskrajnu radost!
__________________
1. Usp. Ps 68,25; 31,20; 4. Usp. Pnz 19,9; 7. Usp. Ps 119,65; 10. Usp. Jdt 16,17; 12. 1 Ljet 29,14; 16. Usp. Lk 1,73; 20. Usp. Otk 4,11; 23. Usp. Sir 23,38; 25. Usp. Mt 7,14; 26. Usp. Mt 11,29-30.