1. Sinko, korisnije je i sigurnije za te skrivati milost pobožnosti i ne uznositi se njome, i o njoj mnogo ne govoriti niti je posebno isticati, već sebe gledati s više sumnje i bojati se kao da si je nedostojan primio.
2. Ne treba se previše oslanjati na te osjećaje jer se brzo mogu prometnuti u svoju protivnost.
3. Dok si u milosti, razmišljaj kako bi bijedan i jadan bio bez milosti.
4. I napredak duhovnoga života nije samo u tome da imaš milost utjehe nego da ponizno, samozatajno i strpljivo podnostiš kad ti se uskrati; pa da tada ne zapustiš revnu molitvu niti propustiš druga svoja djela koja si običavao činiti, već ih činiš što bolje znaš i možeš, i, koliko je do tebe, od srca, da se, zbog suhoće i tjeskobe duha, koje osjećaš, ne bi sasvim zanemario.
5. Jer mnogi, čim im ne ide po volji, odmah gube strpljenje ili odustaju.
6. Put čovjekov, naime, nije uvijek u njegovoj vlasti, nego Bogu pripada davati i tješiti kad hoće i koliko hoće i komu hoće, po svojoj volji i nikako više.
7. Neki, neoprezni, sami su sebe uništili radi milosti pobožnosti jer su više htjeli nego što su mogli. Ne uzimajući u račun svoje skromne mogućnosti, više su se povodili za nagonom srca nego za sudom razuma.
8. I budući da su više naumili nego se Bogu svidjelo, brzo su izgubili milost.
9. I tako su oni koji su već gnijezda savijali na nebesima ostali u jadu i nevolji, da poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim krilima, nego se uzdati u moja.
10. Oni koji su još novi i neiskusni na putu Gospodnjemu, lako se mogu prevariti i zaći s puta ako se ne ravnaju po savjetu razboritih osoba.
11. Budu li više slijedili sebe nego se oslanjali na iskustvo drugih i ne budu li od takva svojeg shvaćanja htjeli odustati, zlo će svršiti.
12. Malokad oni koji sebe smatraju mudrima ponizno dopuštaju da ih drugi vode.
13. Bolje je malo znanja i umijeća s poniznošću negoli veliko blago nauke s ispraznom samodopadnošću.
14. Bolje je da imaš manje nego toliko da bi se uzoholio.
15. Ne postupa dovoljno oprezno onaj tko se sasvim preda veselju, onaj koji zaboravlja svoje prijašnje nedostatke i neporočni strah Gospodnji, koji ne strepi da će izgubiti primljenu milost.
16. Ne postupa dovoljno kreposno ni onaj koji u vrijeme nevolje ili bilo kakve poteškoće preko svake mjere očajava i na mene se oslanja s mnogo manje odanosti i promišljenosti nego što bi trebao.
17. Tko bi u vrijeme mira htio biti previše siguran, često će u vrijeme borbe biti malodušan i strašljiv.
18. Kad bi u sebi uvijek znao ostati ponizan i odmjeren i duh svoj obuzdavati i vladati njime, ne bi tako brzo upadao u pogibao i grijeh.
19. Dok si gorljiva duha, pametno je razmišljati, što će biti, kad svjetlost utrne.
20. A kad se to dogodi, budi uvjeren, svjetlost se može opet vratiti, jer uzeo sam ti je privremeno: sebi na slavu, a tebi na opomenu.
21. Često je takva kušnja korisnija nego kad bi uvijek bilo po tvojoj volji.
22. Zasluge se, naime, ne broje po tome, koliko tko ima više viđenja ili utjeha ili koliko je vještiji Svetome pismu ili sjedi na višem položaju, nego po tome je li bio postojan u istinskoj poniznosti i pun Božje milosti, traži li uvijek iskreno i posvuda Božju čast, smatra li sebe nevažnim, štoviše, vrijednim prezira pa mu je draže da ga drugi zapostavljaju i ponižavaju nego hvale.
__________________
6. Usp. Jer 10,23; 7. Usp. Sv. Benedikt, Regula, Prologus; 9. Usp. Ob 4; Ps 91,4; 12. Usp. Rim 11,25; 20. Job 17,12.