1.Dušo moja, ponad svega uvijek ćeš se smiriti u Bogu jer on je svetima vječni pokoj.
2.Daj mi, preslatki i premili Isuse, počivati u tebi ponad svakoga stvorenja, ponad svakoga zdravlja i ljepote, ponad svake slave i časti, ponad svake moći i dostojanstva, ponad svakoga znanja i umovanja, ponad svakog imanja i umijeća, ponad svakoga veselja i klicanja, ponad svakog glasa i hvale, ponad svake miline i utjehe, ponad svake nade i obećanja, ponad svake zasluge i želje, ponad svakog dara i prinosa koji možeš dati i uliti, ponad svake radosti i slavljenja što ga duh može shvatiti i oćutjeti,
3.napokon ponad svih anđela i arkanđela i ponad sve nebeske vojske, ponad svega vidljivog i nevidljivog i ponad svega što nisi ti, Bože moj: jer ti si, Bože moj, najbolji od svega.
4.Ti si jedini svevišnji, ti jedini svemoćni, ti si jedini dostatnost i punina, ti jedini milina i utjeha, ti jedini ljepota i ljubaznost, ti si jedini plemenitiji i slavniji od svega: u tebi sva dobra savršeno jesu, bit će i bila su; zato je premalo i nedovoljno što god mi dao, osim sebe, ili što god o sebi objavio ili obećao ako tebe ne ugledam i potpuno ne zadobijem;
5.jer zaista moje srce ne može istinski otpočinuti niti se potpuno zadovoljiti, ne otpočine li u tebi i ne uzdigne li se ponad svih darova i ponad svakoga stvorenja.
6.O, premili moj zaručniče, Isuse Kriste, najčistiji ljubitelju, gospodaru svega stvorenja, tko će mi dati krila istinske slobode da poletim i otpočinem u tebi?
7.O, kad će mi biti dano da potpuno izađem iz sebe i okušam kako si sladak, Gospodine Bože moj?
8.Kada ću se potpuno sabrati u tebi, da od tvoje ljubavi više ne osjećam sebe, nego samo tebe, uzvišenije od svakog osjećaja i načina, načinom koji nije znan svima?
9.Sada, naime, često uzdišem i s boli nosim svoju nesreću,
10.jer u ovoj bijednoj dolini mnoga me zla salijeću, često zbunjuju, žaloste i zasjenjuju, često smetaju i rastresaju, mame i zapleću, da tebi ne pristupam slobodno i da ne uživam u slatkim zagrljajima koje uvijek jamčiš blaženim duhovima.
11.Neka te gane moj uzdah i mnogostruka pustoš zemaljska!
12.O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho duše – putnice, pred tobom mi glas zastaje u grlu, a moja ti šutnja progovara.
13.Dokle će Bog moj oklijevati s dolaskom?
14.Neka dođe k meni, svojem siromašku, i razveseli me.
15.Nek ispruži ruku svoju i iščupa jadnika iz svake tjeskobe.
16.Dođi, dođi, ta bez tebe nema mirna dana ni časa, jer ti si moje veselje i bez tebe je moj stol prazan.
17.Jadan sam i kao neki teško okovani uznik dok me ne okrijepiš svjetlom svoje prisutnosti i ne vratiš slobodi, i dok se na me ne obazreš i ne pokažeš mi svoje uljudno lice.
18.Neka drugi traže, u zamjenu za tebe, što god im je drago; meni se, međutim, niti išta sviđa niti će mi se sviđati, osim tebe, Bože moj, nado moja, vječno spasenje.
19.Neću umuknuti niti prestati moliti dok se milost tvoja ne vrati i dok ne progovoriš u mojoj nutrini.
20.– Evo me!
21.Evo me k tebi jer si me zvao.
22.Tvoje suze i čežnja tvoje duše, tvoja poniznost i skrušenost srca privoljeli su me i doveli k tebi.
23.I rekao sam: Gospodine, zazvao sam te i poželio uživati, spreman poradi tebe sve ostaviti po strani.
24.Jer ti si me najprije poticao da te tražim.
25.Budi stoga blagoslovljen, Gospodine, jer ti si svojim mnogostrukim milosrđem “učinio dobo svojem sluzi”.
26.Što ima reći, Gospodine, sluga tvoj pred tobom, nego da se duboko ponizi, spominjući se uvijek vlastite zloće i bezvrijednosti.
27.Nema, doista, slična tebi među svim čudima neba i zemlje.
28.Tvoja su djela veledobra, tvoji sudovi istiniti, a tvoja providnost svime ravna.
29.Zato, hvala ti i slava, Mudrosti Očeva! Neka te hvale i blagoslivljaju usta moja, duša moja i zajedno sva stvorenja.
__________________
5. Usp. Sv. Augustin, Confessiones, L.I,1; 6. Usp. Ps 55,7; 7. Usp. Ps 34,9; 12. Heb 1,3; 15. Usp. Ps 144,7; 18. Iz 58,9; 21. Usp. 1 Sam 3,6; 25. Usp. Ps 119,65; 51,3; 27. Usp. Ps 40,6; 28. Usp. Sir 39,21; Ps 19,10.