1. Koju god utjehu mogu poželjeti ili zamisliti, ne očekujem je ovdje, nego u budućnosti.
2. Naime, kad bih i imao sve utjehe svijeta i kad bih ih sve mogao uživati, to zacijelo ne bi dugo trajalo.
3. Stoga se, dušo moja, nećeš potpuno utješiti niti savršeno okrijepiti, osim u Bogu, tješitelju siromašnih i prihvatitelju poniznih.
4. Strpi se malo, dušo, počekaj božansko obećanje, i imat ćeš obilje svih nebeskih dobara.
5. Ako previše neuredno žudiš za ovdašnjim dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.
6. Zemaljskima se koristi, za vječnima teži!
7. Nijednim zemaljskim dobrom ne možeš se zasititi jer nisi ni stvorena da u njima živiš.
8. Pa kad bi i imala sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blažena. U Bogu Svestvoritelju stoji sve tvoje blaženstvo i sreća, ali ne kako to zamišljaju i hvale ljubitelji svijeta, nego kako očekuju pravi Kristovi vjernici, a katkad unaprijed okuse oni koji su duhovni i čista srca, čije je odredište nebo.
9. Isprazna je i kratka svaka ljudska utjeha.
10. Blažena je i prava utjeha koja dolazi iznutra, od istine.
11. Pobožan čovjek ima posvuda uza se Isusa, tješitelja, i govori mu:
12. Gospodine Isuse, budi sa mnom na svakom mjestu i u svako doba.
13. Ovo će mi biti utjeha, da volim biti bez svake ljudske utjehe.
14. I ako mi izostane tvoja utjeha, bila mi i tvoja volja i pravedna kušnja najvećom utjehom.
15. Ta, nećeš se uvijek ljutiti, niti dovijeka plamti srdžba tvoja.
__________________
3. Usp. Ps 76,3-4; 7. Usp. Iz 43,7; 8. Usp. Fil 3,20; 13. Usp. Job 6,10; 15. Usp. Ps 102,90; 103,9; Iz 57,16.