1. “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo!”
2. Budem li se više cijenio, evo, ti stojiš protiv mene, ali istinsko su svjedočanstvo i moje opačine, koje ja ne mogu opovrgnuti.
3. A ponizim li se i poništim, i odreknem svake samodopadljivosti, i izjednačim li se s prahom, što i jesam, tvoja će mi milost biti sklona, a tvoja svjetlost nadomak mome srcu; tada će svatko, pa i najmanje, precjenjivanje sama sebe potonuti u dolini moje ništavnosti i zauvijek nestati.
4. Tada ćeš dati da se vidim tko sam, tko sam bio i kamo idem, da sam ništa i da to nisam znao.
5. Ostanem li prepušten sebi, ništa sam, samo nemoć.
6. No, čim se na me obazreš, istog sam časa jak i pun nove radosti.
7. Čudesno je kako me neočekivano podižeš i tako dobrohotno privijaš k sebi, dok ja, po sebi, uvijek težim prema dolje.
8. To je djelo tvoje ljubavi koja me blagonaklono pretječe i u premnogim potrebama podupire. Čuva me, dapače, od velikih opasnosti i spasava od, zaista, bezbrojnih zala.
9. Jer, ljubeći se neuredno, sâm sam sebe upropastio. A čim sam potražio samo tebe i uzljubio te čistom ljubavlju, našao sam zajedno i tebe i sebe i po ljubavi još sam dublje uronio u svoju ništavnost.
10. Ti, Preslatki, činiš sa mnom preko svake moje zasluge i više od onoga što se usuđujem nadati ili moliti.
11. Blagoslovljen budi, Bože moj! Premda sam nedostojan bilo kojeg dobra, tvoja plemenitost i beskrajna dobrota nikada se ne prestaju nuditi, pa i onima koji su nezahvalni i odlutali daleko od tebe.
12. Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i pobožni, jer ti si naš spas, naša moć i snaga.
__________________
1. Post 18,27; 2. Usp. Br 22,34; 4. Usp. Ps 73,22; 9. Usp. Iv 12,25; 11. Ps 18,47; Mt 5,45; 12. Ps 80,4.