1. Nada mnom grme tvoji sudovi, Gospodine, a strah i trepet snažno potresaju sve kosti moje.
2. Stojim zbunjen i razmišljam, “gle, oku njegovu ni nebesa čista nisu”.
3. Ako si u anđelâ našao zloću, i nisi ih poštedio, što će biti sa mnom?
4. “I zvijezde padoše s neba”, što ja mogu očekivati?
5. Oni čija su djela izgledala hvalevrijedna, potonuli su na dno, a one koji su anđeoski kruh blagovali, vidio sam kako slatko jedu svinjske mahune.
6. Ništa, dakle, ne ostaje od svetosti odmakeneš li ti svoju ruku, Gospodine.
7. Nikakva mudrost ne koristi prestaneš li ti njome upravljati.
8. Nikakva hrabrost ne pomaže prestaneš li je ti podupirati.
9. Nema sigurne čistoće ako je ti ne zaštićuješ.
10. Nikakvo vlastito osiguranje ne koristi nema li tvoje svete budnosti,
11. a čim nas ostaviš, tonemo i propadamo.
12. A čim nas pohodiš, oživljavamo i ustajemo.
13. Nestalni smo, dakako, ali jaki po tebi. Mlaki, ali ti nas zažaruješ.
14. O, kako se ponizno i nisko moramo osjećati!
15. Kako ništa ne vrijedim ako mi se i čini, da imam nešto dobra!
16. O kako se duboko moram prignuti pred tvojim nedokučivim sudovima, Gospodine, u kojima ne otkrivam ništa drugo doli da sam ništa i opet ništa.
17. O težino neizmjerljiva, o more nesavladivo, gdje ne nalazim ništa o sebi, ama baš ništa!
18. Kamo se to sad djenula moja slava? Gdje je sigurnost umišljene kreposti?
19. Sva isprazna slava potonula je u dubinu tvojih sudova nada mnom.
20. Što znači pred tobom bilo koje tijelo? Zar će se glina uznositi pred lončarom koji ju je oblikovao?
21. Kako se može hvastati onaj čije je srce istinski podložno Bogu?
22. Ni cijeli svijet neće zavesti onoga koga je Istina privezala uza se, niti će zov svih hvalitelja uzdrmati onoga koji je svu nadu učvrstio u Bogu.
23.Naime, i ti koji govore, svi zajedno nisu ništa, nestat će s jekom riječi.
“A vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!”
__________________
1. Usp. Ps 119,120; Job 4,14; 2. Job 15,15; 3. Usp. Job 4,18; 2 Pt 2,4; 4. Otk 6,13; 5. Ps 78,25; 16. Usp. Ps 36,7; 20. Usp. Iz 45,9; Rim 9,20; 24. Ps 117,2.