1. Sinko, još ti je mnogo naučiti onoga što do sada nisi dobro naučio.
2. Što to, Gospodine?
3. Da svoju želju potpuno uskladiš s mojom voljom i da ne ljubiš sama sebe, već da uporno nastojiš ispuniti moju volju.
4. Želje te često raspaljuju i žestoko potiču, ali odmjeri: ideš li više za mojom čašću ili za vlastitim probitkom.
5. Ako sam ja razlog tvojega odabira, bit ćeš, dakako, zadovoljan što god odredim.
6. A ako se tu skriva kakva osobna korist, eto, to je ono što te smeta i tišti.
7. Čuvaj se, dakle, da odviše ne prioneš uz neku unaprijed smišljenu želju, prije no što si se posavjetovao sa mnom; da bi možda poslije okajao i omrznuo ono, što ti se spočetka svidjelo i za čim si kao boljim revnovao.
8. Ne valja, naime, odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; kao što ni od svake oprečne sklonosti ne treba odmah bježati.
9. Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da od uskovitlana duha ne padneš u rastresenost, da neuobičajenim ponašanjem druge ne sablazniš, ili da te njihov otpor ne smete pa kloneš.
10. Katkad treba i silu primijeniti i odlučno se oprijeti požudi osjetila, pa se ne obazirati na ono što tijelo hoće ili neće, nego to više nastojati da ono, makar i protiv volje, bude podvrgnuto duhu.
11. I dotle ga treba krotiti i prisiljavati na služenje dokle god ne bude spremno na sve i dok se ne navikne biti zadovoljno malim, uživati u jednostavnosti i ne mrmljati na neugodnosti.
__________________
3. Usp. Ef 1,9; 11. Usp. 1 Kor 9,27.