1. Poslušaj, sinko, moje riječi. Moje su riječi slatke, nadilaze znanje filozofa i umnika ovoga svijeta.
2. Riječi su moje duh i život i ne smiju se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
3. Ne smiju se tumačiti po ispraznoj samodopadnosti, nego ih treba slušati u tišini i prihvaćati s posvemašnjom poniznošću i velikim predanjem.
4. Odgovaram:”Blago onome koga ti poučavaš, Gospodine, i učiš Zakonu svojemu: da mu mir udijeliš od nesretnih dana”, da se ne bi razočarao na zemlji.
5. Ja sam – govori Gospodin – poučavao proroke od početka, a i sada ne prestajem svima govoriti. Ali mnogi su gluhi i tvrdi na moj glas.
6. Mnogi radije slušaju svijet nego Boga.
7. Spremnije slijede svoju tjelesnu požudu nego Božju volju.
8. Svijet obećava prolazne sitnice, a služi mu se s velikom požudom.
9. Ja obećavam najvrednije i vječne stvari, pa ipak srca smrtnika ostaju nepokretna.
10. Tko mi tako brižljivo i u svemu služi i pokorava se kao što služi svijetu i njegovim gospodarima?
11. “Stidi se, Sidone, jer more govori.” A ako tražiš razlog, čuj zašto.
12. Za neveliko imanje dugi se put putuje, a za vječni život mnogi jedva da će noge sa zemlje podići.
13. Za sitan se dobitak jagmi, za dukat sramotno parniči, a za neku ispraznu stvarčicu ili prazno obećanje ne straši se danonoćne muke.
14. O, sramote! Za nezamjenljivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najuzvišeniju čast i beskrajnu slavu lijeni su se i malo potruditi.
15. Zastidi se, stoga, lijeni i mrzovoljni slugo, što su oni spremniji na propast nego ti na život.
16. Oni se više raduju ispraznosti nego ti istini.
17. Dakako, oni se u svojoj nadi uvijek prevare, a moje obećanje nikoga ne iznevjeri, niti ikoga koji se pouzda u mene, ostavlja praznih ruku.
18. Što sam obećao, to ću i dati, što sam rekao, to ću ispuniti onomu koji mi do kraja ostane vjeran u ljubavi.
19. Ja sve dobre nagrađujem, a sve pobožnike žestoko iskušavam.
20. Zapiši moje riječi u svojem srcu i marljivo ih promišljaj; u vrijeme kušnje bit će ti vrlo potrebne.
21. Što ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u dan pohoda.
22. Na dva načina običavam pohoditi svoje izabranike, naime, kušnjom i utjehom.
23. I dvije im poruke svakodnevno šaljem: jednu koreći njihove mane, drugu nukajući ih na veće kreposti.
24. Tko ima moje riječi pa ih prezre, ima tko će ga suditi u posljednji dan.

Molitva za milost pobožnosti

25. Gospodine Bože moj, ti si sve moje dobro.
26. I tko sam ja da se usuđujem tebi govoriti?
27. Najbjedniji sam od tvojih slugu i odbačeni crv, jadniji i prezira vredniji no što sam toga svjestan i što se usuđujem reći.
28. Ipak, sjeti me se, Gospodine, jer ja sam ništa, ne mogu ništa i nemam ništa.
29. Ti si jedini dobar, pravedan i svet. Sve možeš, sve daješ, sve ispunjavaš, samo grešnika otpuštaš prazna.
30. Spomeni se, Gospodine, svoje vjernosti i napuni moje srce svojom milošću, jer ti nećeš da tvoja djela budu neplodna.
31. Kako ću se održati u ovome jadnom životu ako me ne ojačaš svojim milosrđem i milošću?
32. Ne okreći lice svoje od mene, ne odgađaj pohod svoj, ne uskrati mi svoju utjehu, da mi duša ne postane kao zemlja bezvodna.
33. Nauči me, Gospodine, da vršim volju tvoju. Uči me pred tobom živjeti dostojno i ponizno,
34. jer ti si moja mudrost, ti me poznaješ u istini i znao si me prije nego je svijet postao i prije nego što sam se rodio na svijetu.
__________________
1. Izr 4,10; 2. Iv 6,63; 4. Ps 94,12-13; 11. Iz 23,4; 17. Usp. Job 41,1; Ps 74,19; Lk 1,53; 18. Mt 10,22; 1 Tim 2,15; 20. Usp. Pnz 6,6; 24. Usp. Iv 12,48; 28, 2 Kor 12,11; Prop 3,10; usp. Iv 15,5; 29. Usp. Lk 18,19; 2 Mak 1,24-25; 1 Sam 2,2; Job 42,2; 1 Tim 6,17; Jr 23,24; 30. Ps 25,6; Mudr 14,5; 32. Tob 4,7; Ps 143, 6; 33. Ps 143,10; 34. Iv 17,5.