1.Sinko, rekao sam:”Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Dajem vam ga ne kao što svijet daje.”
2.Svi žele mir, ali se svi ne brinu za ono što pridonosi pravom miru.
3.Moj je mir s onima koji su krotka i ponizna srca.
4.Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti.
5.Budeš li me slušao i slijedio moj glas, uživat ćeš mnogo mira.
6.– Što sve moram činiti?
7.Pazi što činiš i što govoriš i svaku svoju nakanu usmjeri na to da samo meni omiliš i da izvan mene ništa ne želiš niti tražiš.
8.A o tuđim riječima ili postupcima ne sudi prenaglo, niti se miješaj u stvari koje ti nisu povjerene – pa ćeš se malo ili malokad uznemiriti.
9.No, nikada ne oćutjeti nemir i ne pretrpjeti neku teškoću srca ili tijela, neostvarivo je u sadašnjem vremenu, nego pripada stanju vječnoga mira.
10.Zato ne misli da si našao pravi mir ako ne osjećaš nikakvu poteškoću; niti da je sve dobro, ako ti se nitko ne suprotstavlja; niti pak da je savršenstvo u tome, kad sve biva po tvojoj volji.
11.A ni sebe ne smatraj posebno zaslužnim ni osobitim (Božjim) miljenikom, kad osjetiš veliku pobožnost i ugodnost, jer se po tome ne prepoznaje istinski ljubitelj kreposti, niti o tome ovise čovjekov napredak i savršenstvo.
12.– O čemu, onda, Gospodine?
13.O tome, da se svim svojim srcem predaš Božjoj volji, ne tražeći svoje ni u malom ni u velikom, ni u sadašnjosti ni u vječnosti, te da jednako ustraješ zahvaljivati u sreći i u nesreći, sve jednakom mjerom mjereći.
14.Budeš li tako jak i ustrajan u nadi, da, i kad ostaneš bez unutrašnje utjehe, svoje srce spremiš na još veća trpljenja, i ne budeš li se opravdavao i hvalio svetošću, tada ćeš hoditi istinskim i ravnim putem mira, i moći ćeš se pouzdano nadati da ćeš opet u radosti gledati moje lice.
15.Pa kad dođeš do potpuna preziranja sama sebe, znaj, tada ćeš uživati obilan mir, i to onoliko koliko je to ovdje moguće.
__________________
1. Iv 14,27; 3. Usp. Mt 11,29; 7. Usp. 1 Kor 10,31; 13. Usp. 1 Kor 13,5; 14. Job 33,26; 15. Ps 72,7.