Toma Kempenac: NASLJEDUJ KRISTA

KRISTOV NUTARNJI GOVOR VJERNOJ DUŠI

2007-01-12T12:50:00.000+02:00

1. “Da poslušam što mi to Gospodin govori!”
2. Blažena duša koja u sebi sluša riječ Gospodnju i iz njegovih usta prima riječ utjehe.
3. Blažene uši koje slušaju božanski šapat, a ne haju za došaptavanje svijeta.
4. Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što odjekuje izvana, nego istinu koja govori i poučava iznutra.
5. Blažene oči koje se zatvaraju za izvanjsko, a paze na nutarnje.
6. Blaženi koji poniru u nutrinu i svagdanjim duhovnim vježbama nastoje sve više dokučiti nebeska otajstva.
7. Blaženi koji se žele Bogu otvoriti i otresti se svake svjetovne navezanosti.
8. Budi oprezna, dušo moja, i zatvori vrata svoje putenosti da uzmogneš čuti što Gospodin Bog govori u tebi.
9. Ovo govori tvoj Ljubljeni:“Ja sam tvoje spasenje”, tvoj mir i tvoj život.
10. Ostani uza me i naći ćeš mir.
11. Ostavi sve prolazno i traži vječno.
12. A što je sve vremenito, nego zamama?
13. I što će ti pomoći sva stvorenja ako te Stvoritelj ostavi?
14. Odreci se, dakle, svega, nastoj biti odan i vjeran Stvoritelju, da uzmogneš primiti pravo blaženstvo.
__________________
1. Ps 85,9; 3. Job 4,12; 8. Ps 85,9; 9. Ps 35,3.

ISTINA GOVORI UNUTRA BEZ BUKE RIJEČI

2007-01-12T12:49:00.000+02:00

1. “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!”
2. “Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.”
3. “Prikloni mi srce propisima svojim; neka mi nauk daždi poput kiše.”
4. Nekoć su Izraelovi sinovi govorili Mojsiju:”Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo.”
5. Ne tako, Gospodine, ne molim tako, nego te radije s prorokom Samuelom ponizno i željno zaklinjem:”Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!”
6. Neka mi ne govori Mojsije ili neki od proroka, nego bolje govori ti, Gospodine Bože, nadahnitelju i prosvjetitelju svih proroka, jer me ti sam, bez njih, možeš savršeno poučiti.
7. A oni, bez tebe ništa ne mogu.
8. Mogu, doduše, izgovarati riječi, ali duha ne donose. Lijepo govore, ali, ako ti šutiš, srca ne zažižu.
9. Pišu slova, ali ti otkrivaš smisao.
10. Iznose otajstva, ali ti objavljuješ poruku znakova.
11. Izdaju zapovijedi, ali ti pomažeš da se provedu.
12. Pokazuju put, ali ti krijepiš za putovanje.
13. Oni djeluju samo izvana, a ti poučavaš i prosvjetljuješ srca.
14. Oni izvana natapaju, a ti daješ plodnost.
15. Oni izvikuju riječi, a ti daješ ušima da razumiju.
16. Neka mi, dakle, ne govori Mojsije, nego ti, Gospodine Bože moj, vječna istino:
17. Da ne bih umro ne donijevši ploda, budem li samo naizvan opomenut, a unutra nezapaljen; da mi riječ – koju sam čuo, a nisam ispunio, koju sam spoznao, a nisam uzljubio, koju sam vjerovao, a nisam sačuvao – ne bude na osudu.
18. “Govori, dakle, Gospodine, sluga tvoj sluša. Ti imaš riječi života vječnoga!”
19. Govori – mojoj duši na svaku utjehu i na popravak svega mojega života; a tebi na slavu i vječnu čast.
__________________
1. 1 Sam 3,9; 2. Ps 119,36; Pnz 32,2; 4. Izl 20,19; 9. Usp. Lk 24,45; 11. Usp. Fil 2,13; 13. Usp. Sir 2,10; 14. 1 Kor 3,7; 15. Usp. Job 32,8; 17. Usp. Jak 1,22; 18. 1 Sam 3,9; Iv 6,68; 19. Usp. 1 Pt 1,7.

RIJEČI BOŽJE TREBA SLUŠATI PONIZNO, A MNOGI IH NE CIJENE

2007-01-12T12:48:00.000+02:00

1. Poslušaj, sinko, moje riječi. Moje su riječi slatke, nadilaze znanje filozofa i umnika ovoga svijeta.
2. Riječi su moje duh i život i ne smiju se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
3. Ne smiju se tumačiti po ispraznoj samodopadnosti, nego ih treba slušati u tišini i prihvaćati s posvemašnjom poniznošću i velikim predanjem.
4. Odgovaram:”Blago onome koga ti poučavaš, Gospodine, i učiš Zakonu svojemu: da mu mir udijeliš od nesretnih dana”, da se ne bi razočarao na zemlji.
5. Ja sam – govori Gospodin – poučavao proroke od početka, a i sada ne prestajem svima govoriti. Ali mnogi su gluhi i tvrdi na moj glas.
6. Mnogi radije slušaju svijet nego Boga.
7. Spremnije slijede svoju tjelesnu požudu nego Božju volju.
8. Svijet obećava prolazne sitnice, a služi mu se s velikom požudom.
9. Ja obećavam najvrednije i vječne stvari, pa ipak srca smrtnika ostaju nepokretna.
10. Tko mi tako brižljivo i u svemu služi i pokorava se kao što služi svijetu i njegovim gospodarima?
11. “Stidi se, Sidone, jer more govori.” A ako tražiš razlog, čuj zašto.
12. Za neveliko imanje dugi se put putuje, a za vječni život mnogi jedva da će noge sa zemlje podići.
13. Za sitan se dobitak jagmi, za dukat sramotno parniči, a za neku ispraznu stvarčicu ili prazno obećanje ne straši se danonoćne muke.
14. O, sramote! Za nezamjenljivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najuzvišeniju čast i beskrajnu slavu lijeni su se i malo potruditi.
15. Zastidi se, stoga, lijeni i mrzovoljni slugo, što su oni spremniji na propast nego ti na život.
16. Oni se više raduju ispraznosti nego ti istini.
17. Dakako, oni se u svojoj nadi uvijek prevare, a moje obećanje nikoga ne iznevjeri, niti ikoga koji se pouzda u mene, ostavlja praznih ruku.
18. Što sam obećao, to ću i dati, što sam rekao, to ću ispuniti onomu koji mi do kraja ostane vjeran u ljubavi.
19. Ja sve dobre nagrađujem, a sve pobožnike žestoko iskušavam.
20. Zapiši moje riječi u svojem srcu i marljivo ih promišljaj; u vrijeme kušnje bit će ti vrlo potrebne.
21. Što ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u dan pohoda.
22. Na dva načina običavam pohoditi svoje izabranike, naime, kušnjom i utjehom.
23. I dvije im poruke svakodnevno šaljem: jednu koreći njihove mane, drugu nukajući ih na veće kreposti.
24. Tko ima moje riječi pa ih prezre, ima tko će ga suditi u posljednji dan.

Molitva za milost pobožnosti

25. Gospodine Bože moj, ti si sve moje dobro.
26. I tko sam ja da se usuđujem tebi govoriti?
27. Najbjedniji sam od tvojih slugu i odbačeni crv, jadniji i prezira vredniji no što sam toga svjestan i što se usuđujem reći.
28. Ipak, sjeti me se, Gospodine, jer ja sam ništa, ne mogu ništa i nemam ništa.
29. Ti si jedini dobar, pravedan i svet. Sve možeš, sve daješ, sve ispunjavaš, samo grešnika otpuštaš prazna.
30. Spomeni se, Gospodine, svoje vjernosti i napuni moje srce svojom milošću, jer ti nećeš da tvoja djela budu neplodna.
31. Kako ću se održati u ovome jadnom životu ako me ne ojačaš svojim milosrđem i milošću?
32. Ne okreći lice svoje od mene, ne odgađaj pohod svoj, ne uskrati mi svoju utjehu, da mi duša ne postane kao zemlja bezvodna.
33. Nauči me, Gospodine, da vršim volju tvoju. Uči me pred tobom živjeti dostojno i ponizno,
34. jer ti si moja mudrost, ti me poznaješ u istini i znao si me prije nego je svijet postao i prije nego što sam se rodio na svijetu.
__________________
1. Izr 4,10; 2. Iv 6,63; 4. Ps 94,12-13; 11. Iz 23,4; 17. Usp. Job 41,1; Ps 74,19; Lk 1,53; 18. Mt 10,22; 1 Tim 2,15; 20. Usp. Pnz 6,6; 24. Usp. Iv 12,48; 28, 2 Kor 12,11; Prop 3,10; usp. Iv 15,5; 29. Usp. Lk 18,19; 2 Mak 1,24-25; 1 Sam 2,2; Job 42,2; 1 Tim 6,17; Jr 23,24; 30. Ps 25,6; Mudr 14,5; 32. Tob 4,7; Ps 143, 6; 33. Ps 143,10; 34. Iv 17,5.

PRED BOGOM TREBA HODITI U ISTINI I PONIZNOSTI

2007-01-12T12:47:00.000+02:00

1. Sinko, hodaj preda mnom u istini, i uvijek me traži u jednostavnosti svojega srca.
2. Tko preda mnom hoda u istini, bit će zaštićen od zlobnih nasrtaja i istina će ga osloboditi od zavodnika i poruga opakih.
3. Ako te istina oslobodi, zaista ćeš biti slobodan i nećeš se brinuti o ispraznim ljudskim ogovorima.
4. Gospodine, istina je što govoriš. Molim te, neka tako bude sa mnom.
5. Nek me tvoja istina uči, ona neka me čuva i sačuva sve do spasonosnog svršetka.
6. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa ću s tobom hodati u velikoj slobodi srca.
7. Poučit ću te – govori Isus – što je pravo i milo preda mnom.
8. Sjeti se svojih grijeha i razmišljaj o njima s velikim prezirom i ne umišljaj si da si išta zbog svojih dobrih djela.
9. Zaista si grešnik, vezan i podložan mnogim strastima.
10. Po sebi uvijek težiš za onim što je ništa. Lako padaš, brzo se zbuniš, začas popustiš.
11. Nemaš ništa čime bi se mogao dičiti, a mnogo toga zbog čega bi sebe morao prezirati; jer mnogo si slabiji no što možeš shvatiti.
12. Stoga, od svega što činiš, ništa ne smatraj velikim, ništa znamenitim, ništa dragojenim ni hvalevrijednim. Neka ti ništa ne bude značajno, ništa uzvišeno, ništa hvalevrijedno ni poželjno, osim onoga što je vječno.
13. Neka ti je od svega najdraža vječna Istina.
14. Neka ti je od svega najmrža tvoja beskrajna nevrijednost.
15. Ničega se toliko ne plaši i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe, nad kojima se moraš ražaliti više nego nad gubitkom ikojih stvari.
16. Neki preda mnom ne hodaju iskreno, već zavedeni znatiželjom i drskošću; žele doznati moje tajne i doprijeti u Božje dubine, a zanemaruju sebe i svoje spasenje.
17. Takvi, zbog svoje razmetljivosti, često padaju u velike kušnje i grijehe, u oholost i znatiželju, jer sam im protivan.
18. Boj se suda Božjega, strepi pred srdžbom Svemogućega.
19. Nemoj ispitivati djela Svevišnjega, već istraži svoje zloće, u čemu si pogriješio i kolika dobra propustio.
20. Nekima je sva pobožnost u knjigama, a nekima u slikama; nekima opet u vanjskim znakovima i oblicima.
21. Neki me drže na jeziku, ali malo u srcu.
22. A ima ih i koji prosvijetljena uma i čista srca uvijek čeznu za vječnim stvarima, nerado slušaju o zemaljskim, iz nevolje udovoljavaju naravnim potrebama;
23. takvi razumiju što Duh istine govori u njima;
24. on ih uči da ne haju za zemaljsko, a ljube nebesko, da svijet zapostave, a nebo danonoćno priželjkuju.
__________________
1. 1 Kr 2,4; Mudr 1,1; 2. Usp. Iv 8,32; Mudr 10,12; 3. Usp. Iv 8,36; 5. Usp. Ps 25,5; 7. Usp. 1 Iv 3,22; 11. Usp. 1 Kor 4,7; 16. Usp. Tob 3,5; 18. Usp. 2 Mak 7,38; 19. Sir 11,4; 21. Usp. Iz 29,13; 23. Mt 10,20; 24. Popričesna 2. nedjelje Došašća.

ČUDESNO DJELOVANJE BOŽJE LJUBAVI

2007-01-12T12:46:00.000+02:00

1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina mojega Isusa Krista, koji si se udostojao sjetiti mene siromaha.
2. O, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, zahvaljujem ti što mene, nedostojna bilo kakave utjehe, katkada krijepiš utjehom.
3. Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom Svetim Tješiteljem u vijeke vjekova. Amen.
4. Ah, Gospodine Bože moj, sveti ljubitelju, kad ti dođeš u moje srce, klicat će sve što je u meni.
5. Ti si moja slava i radost mojega srca, moja nada i utočište u dan moje nevolje.
6. No, budući da sam još nejak u ljubavi i nesavršen u kreposti, trebaju mi tvoja okrepa i utjeha.
7. Zato me često pohodi i pouči u svojoj nauci.
8. Oslobodi me od opakih i zlih strasti i moje srce ozdravi od svih neurednih nagnuća da, iznutra ozdravljen i očišćen, budem sposoban ljubiti, sanžan trpjeti, stalan ustrajati.
9. Velika je stvar ljubav, i zaista veliko dobro, jer samo ona s lakoćom nosi teškoće i jednakim raspoloženjem nosi što je nejednako.
10. Jer teret nosi neopterećena i sve gorko pretvara u slatko i ugodno.
11. Plemenita ljubav prema Isusu potiče na velika djela i búdi želju za sve većim savršenstvom.
12. Ljubav želi uzvišenost i ne da se zadržati nikakvim niskim stvarima.
13. Ljubav hoće slobodu i zazire od svakoga svjetovnog nagnuća, da ono ne postane zaprekom njezinom nutarnjem zanosu, da se ne splete zbog nekoga vremenitog probitka ili da u neprilikama ne klone.
14. Nema ništa slađe od ljubavi, ništa jače, ništa uzvišenije, ništa obuhvatnije, ništa ugodnije, ništa savršenije, ništa bolje na nebu ni na zemlji; jer, ljubav je rođena od Boga, i, samo u Bogu, ponad svega stvorenoga, može otpočinuti.
15. Zaljubljen čovjek leti, trči, veseli se, slobodan je i ničime vezan.
16. Sve daje svima, sve ima u svemu, jer on, ponad svih, počiva u Jednom, najvišem, od kojega teče i napreduje sve dobro.
17. Ne gleda darove, nego se, ponad svih darova, okreće darovatelju.
18. Mjera ljubavi često je bez mjere.
19. Ljubav ne osjeća tereta, ne obazire se na napor, više hoće nego što može,
20. ne računa na nemoguće, jer joj sve izgleda dopušteno i moguće.
21. Sposobna je, dakle za sve i mnogo donosi i umnogome uspijeva.
22. A tamo gdje zaljubljenik klone i zaspi, ljubav bdije, ni u snu ne spava, ni trud je ne utrudi, ni tjeskoba ne stisne, ni strah ne smete, nego se kao živi plamen i goruća baklja podiže uvis i sigurno ide naprijed.
23. Tko ljubi, zna što znači ta riječ.
24. U Božjim ušima snažno odjekuje žarka ljubav duše koja govori: Bože, Bože moj, ljubavi moja! Ti si sav moj, a ja tvoja!
25. Usavrši me u ljubavi da nutrinom svoga srca naučim okusiti slatkoću ljubavi, rastopiti se i plivati u ljubavi.
26. Neka me tako zahvati ljubav, da u silnom žaru i zanesenosti nadvisim sama sebe.
27. Daj mi zapjevati pjesmu ljubavi, i tebe slijediti, moj Ljubljeni.
28. Nek mi duša iznemogne hvaleći te ljubavnim klicanjem.
29. Daj da te ljubim više od sebe, a i sebe samo radi tebe i u tebi sve koji te zaista ljube, kao što nalaže zakon ljubavi, koji sja iz tebe.
30. Ljubav je okretna, iskrena, pobožna, mudra, velikodušna, hrabra i nikad ne traži sebe.
31. Tko samo na sebe daje, ljubav izdaje.
32. Ljubav je obazriva, ponizna i poštena, nije mekoputna, nije lakoumna ni ispraznih želja; trijezna je, postojana, čista, pomirljiva i čuvar svih osjetila.
33. Ljubav je podložna i poslušna poglavarima, sebe malo cijeni, dapače, prezire se, Bogu je odana i zahvalna, na njega se oslanja i u nj se pouzdaje i kad se ne osjeća ugodno: jer nema ljubavi bez bola.
34. Tko nije spreman sve pretrpjeti i biti na raspolaganju Ljubljenome, nije dostojan zvati se ljubiteljem.
35. Ljubitelj mora za volju Ljubljenoga rado prihvatiti sve teško i gorko i nipošto ne odstupiti od njega.
__________________
2. 2 Kor 1,3; 4. Usp. Izr 23,16; 5. Usp. Ps 3,4; 118,111; 32,7; Jer 16,19; 7. Usp. Job 33,6; 18. Vergilije, Ecloge II, 68; 22. Usp. Pj 5,2; 24. Usp. Pj. 2,16; 27. Usp. Iz 5,1; 28. Ps 84,3.

DOKAZ PRAVE LJUBAVI

2007-01-12T12:45:00.000+02:00

1. Sinko, još nisi jak i razborit ljubitelj.
2. Zašto, Gospodine?
3. Zato što zbog sitne neugodnosti odustaješ od započetog i s velikom pohlepom tražiš utjehe.
4. Jaki ljubitelj postojan je u napastima, i ne povodi se za lukavim nagovaranjima neprijatelja.
5. Ako sam mu drag u sreći, ne odvraća se od mene ni u nesreći.
6. Tko razborito ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav kojom mu ga ljubljeni daje.
7. Više gleda na ljubav nego na vrijednost dara i Ljubljeni mu je draži od svih darova.
8. Plemenitom ljubitelju nije glavno dar. Ja sam mu važniji od svakog dara.
9. Nije zato pogubno ako su kadšto tvoji osjećaji o meni ili o mojim svecima lošiji nego što želiš.
10. Dobar i ugodan osjećaj, koji pokatkad primiš djelo je nazočne milosti i neki predokus nebeske domovine; ne teba previše računati na njega, jer on dolazi i odlazi.
11. Ali boriti se protiv zlih sklonosti duha i prezirati đavlovo došaptavanje, znak je kreposti i velika zasluga.
12. Neka te zato ne zbune neugodna maštanja, radilo se o bilo čemu.
13. Hrabro ustraj u odluci i čistoj nakani prema Bogu.
14. I nije nikakva obmana padneš li katkad u zanos, a zatim se učas vratiš k svakodnevnim ludostima srca.
15. Više su ti, naime, od nevolje nego od volje; i dok su ti nemile i mrske, zasluga ti je, a ne sramota.
16. Imaj na umu, stari neprijatelj upinje se svim silama omesti tvoju želju za dobrim i odvratiti te od svake pobožne vježbe: od štovanja svetaca, od pobožna razmatranja moje muke, od korisna prisjećanja na grijehe, od paske nad vlastitim srcem, od čvrste odluke da napreduješ u kreposti.
17. Na mnoge te zle misli nuka da bi u tebi probudio gađenje i strah, i tako te odvratio i od molitve i od sveta čitanja.
18. Trn mu je u oku ponizna ispovijed i, kad bi mogao, odvratio bi te od svete pričesti.
19. Ne vjeruj mu niti se obaziri na njega, makar ti uvijek nanovo postavljao zamke.
20. Njemu pripiši kad te navodi na zlo i nečistoću.
21. Odgovori mu:
- Odlazi, nečisti duše! Zastidi se, bijedniče. Sama si nečistoća kad mi takve stvari došaptavaš!
22. Odlazi od mene, najbestidniji zavodniče! Nema ti mjesta kod mene. Uza me će se boriti Jaki, Isus, a ti ćeš ostati posramljen.
23. Radije ću umrijeti i svaku muku podnijeti negoli uza te pristati.
24. Utihni! Umukni! Neću te više slušati, makar mi i dalje dosađivao.
25. “Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?”
26. “Neka se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji.”
27. “Gospodine, hridi moja, Otkupitelju moj!”
28. Bori se kao dobar vojnik.
29. Pa ako koji put od slabosti padneš, upni se jače no prije, računaj na još veću moju milost i nadasve se čuvaj isprazne samodopadnosti i oholosti.
30. Radi njih mnogi krenu stranputicom, a katakad padnu i u neizlječivu sljepoću.
31. Neka ti je propast tih oholica i ludih umišljenika opomena i poziv na trajnu poniznost.
__________________
21. Usp. Mt 4,10; Mk 5,8; 24. Mk 4,39; 25. Ps 17,1; 26. Ps 27,3; 27. Ps 19,15.

MILOST TREBA SAKRITI U ZAKLON PONIZNOSTI

2007-01-12T12:44:00.000+02:00

1. Sinko, korisnije je i sigurnije za te skrivati milost pobožnosti i ne uznositi se njome, i o njoj mnogo ne govoriti niti je posebno isticati, već sebe gledati s više sumnje i bojati se kao da si je nedostojan primio.
2. Ne treba se previše oslanjati na te osjećaje jer se brzo mogu prometnuti u svoju protivnost.
3. Dok si u milosti, razmišljaj kako bi bijedan i jadan bio bez milosti.
4. I napredak duhovnoga života nije samo u tome da imaš milost utjehe nego da ponizno, samozatajno i strpljivo podnostiš kad ti se uskrati; pa da tada ne zapustiš revnu molitvu niti propustiš druga svoja djela koja si običavao činiti, već ih činiš što bolje znaš i možeš, i, koliko je do tebe, od srca, da se, zbog suhoće i tjeskobe duha, koje osjećaš, ne bi sasvim zanemario.
5. Jer mnogi, čim im ne ide po volji, odmah gube strpljenje ili odustaju.
6. Put čovjekov, naime, nije uvijek u njegovoj vlasti, nego Bogu pripada davati i tješiti kad hoće i koliko hoće i komu hoće, po svojoj volji i nikako više.
7. Neki, neoprezni, sami su sebe uništili radi milosti pobožnosti jer su više htjeli nego što su mogli. Ne uzimajući u račun svoje skromne mogućnosti, više su se povodili za nagonom srca nego za sudom razuma.
8. I budući da su više naumili nego se Bogu svidjelo, brzo su izgubili milost.
9. I tako su oni koji su već gnijezda savijali na nebesima ostali u jadu i nevolji, da poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim krilima, nego se uzdati u moja.
10. Oni koji su još novi i neiskusni na putu Gospodnjemu, lako se mogu prevariti i zaći s puta ako se ne ravnaju po savjetu razboritih osoba.
11. Budu li više slijedili sebe nego se oslanjali na iskustvo drugih i ne budu li od takva svojeg shvaćanja htjeli odustati, zlo će svršiti.
12. Malokad oni koji sebe smatraju mudrima ponizno dopuštaju da ih drugi vode.
13. Bolje je malo znanja i umijeća s poniznošću negoli veliko blago nauke s ispraznom samodopadnošću.
14. Bolje je da imaš manje nego toliko da bi se uzoholio.
15. Ne postupa dovoljno oprezno onaj tko se sasvim preda veselju, onaj koji zaboravlja svoje prijašnje nedostatke i neporočni strah Gospodnji, koji ne strepi da će izgubiti primljenu milost.
16. Ne postupa dovoljno kreposno ni onaj koji u vrijeme nevolje ili bilo kakve poteškoće preko svake mjere očajava i na mene se oslanja s mnogo manje odanosti i promišljenosti nego što bi trebao.
17. Tko bi u vrijeme mira htio biti previše siguran, često će u vrijeme borbe biti malodušan i strašljiv.
18. Kad bi u sebi uvijek znao ostati ponizan i odmjeren i duh svoj obuzdavati i vladati njime, ne bi tako brzo upadao u pogibao i grijeh.
19. Dok si gorljiva duha, pametno je razmišljati, što će biti, kad svjetlost utrne.
20. A kad se to dogodi, budi uvjeren, svjetlost se može opet vratiti, jer uzeo sam ti je privremeno: sebi na slavu, a tebi na opomenu.
21. Često je takva kušnja korisnija nego kad bi uvijek bilo po tvojoj volji.
22. Zasluge se, naime, ne broje po tome, koliko tko ima više viđenja ili utjeha ili koliko je vještiji Svetome pismu ili sjedi na višem položaju, nego po tome je li bio postojan u istinskoj poniznosti i pun Božje milosti, traži li uvijek iskreno i posvuda Božju čast, smatra li sebe nevažnim, štoviše, vrijednim prezira pa mu je draže da ga drugi zapostavljaju i ponižavaju nego hvale.
__________________
6. Usp. Jer 10,23; 7. Usp. Sv. Benedikt, Regula, Prologus; 9. Usp. Ob 4; Ps 91,4; 12. Usp. Rim 11,25; 20. Job 17,12.

PRED BOGOM SEBA MALO CIJENI

2007-01-12T12:43:00.000+02:00

1. “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo!”
2. Budem li se više cijenio, evo, ti stojiš protiv mene, ali istinsko su svjedočanstvo i moje opačine, koje ja ne mogu opovrgnuti.
3. A ponizim li se i poništim, i odreknem svake samodopadljivosti, i izjednačim li se s prahom, što i jesam, tvoja će mi milost biti sklona, a tvoja svjetlost nadomak mome srcu; tada će svatko, pa i najmanje, precjenjivanje sama sebe potonuti u dolini moje ništavnosti i zauvijek nestati.
4. Tada ćeš dati da se vidim tko sam, tko sam bio i kamo idem, da sam ništa i da to nisam znao.
5. Ostanem li prepušten sebi, ništa sam, samo nemoć.
6. No, čim se na me obazreš, istog sam časa jak i pun nove radosti.
7. Čudesno je kako me neočekivano podižeš i tako dobrohotno privijaš k sebi, dok ja, po sebi, uvijek težim prema dolje.
8. To je djelo tvoje ljubavi koja me blagonaklono pretječe i u premnogim potrebama podupire. Čuva me, dapače, od velikih opasnosti i spasava od, zaista, bezbrojnih zala.
9. Jer, ljubeći se neuredno, sâm sam sebe upropastio. A čim sam potražio samo tebe i uzljubio te čistom ljubavlju, našao sam zajedno i tebe i sebe i po ljubavi još sam dublje uronio u svoju ništavnost.
10. Ti, Preslatki, činiš sa mnom preko svake moje zasluge i više od onoga što se usuđujem nadati ili moliti.
11. Blagoslovljen budi, Bože moj! Premda sam nedostojan bilo kojeg dobra, tvoja plemenitost i beskrajna dobrota nikada se ne prestaju nuditi, pa i onima koji su nezahvalni i odlutali daleko od tebe.
12. Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i pobožni, jer ti si naš spas, naša moć i snaga.
__________________
1. Post 18,27; 2. Usp. Br 22,34; 4. Usp. Ps 73,22; 9. Usp. Iv 12,25; 11. Ps 18,47; Mt 5,45; 12. Ps 80,4.

SVE TREBA UPRAVITI BOGU POSLJEDNJEM CILJU

2007-01-12T12:42:00.000+02:00

1. Sinko, ja moram biti tvoj krajnji cilj.
2. Ta će nakana pročistiti tvoju ljubav, koju često naopako usmjeravaš k sebi i stvorenjima.
3. Ako, naime, bilo u čemu tražiš sama sebe, odmah smalakšeš i usahneš.
4. Sve, dakle, prvo upravljaj meni, jer ja sam sve dao.
5. Sve promatraj kako istječe iz najvišega Dobra; i to je razlog da sve treba privoditi k meni kao svojem izvoru.
6. Iz mene, kao iz živog vrela, životnu vodu zahvaća malen i velik, ubog i bogat; i koji mi rado i slobodno služe, primit će milost na milost.
7. A tko bude tražio svoju slavu izvan mene ili se naslađivao u neku svojem dobru, neće si osigurati trajnu radost ni svom srcu slobodu, nego će ga odasvud saplitati zapreke i stiske.
8. Sebi, dakle, ne pripisuj ništa dobro, niti bilo kojem čovjeku pridaji krepost, nego sve priznaj Bogu, bez kojeg čovjek nema ništa.
9. Ja sam sve dao, ja sve potražujem, i vrlo strogo tražim zahvalnost.
10. Evo istine kojom se istjeruje ispraznost slave.
11. A ako ti navrate nebeska milost i istinska ljubav, neće biti mjesta ni za kakvu zavist ni stisku u srcu, niti će te zaokupljati samoljublje.
12. Ta božanska ljubav sve pobjeđuje i daje krila svim duševnim moćima.
13. Ako si istinski mudar, samo ćeš se u meni radovati, samo u meni nadati, jer “nitko nije dobar doli Bog”, koga treba nadasve hvaliti i u svemu blagoslivljati.
__________________
6. Usp. Otk 13,16; 21,6; Iv 1,16; 4,10; 7. Us. 2 Kor 6,11-12; 12. Vergil, Ecloga X,69: Omnia vicit amor: Ljubav sve pobjeđuje; 13. Lk 18,19.

KAD SMO PREZRELI SVIJET, SLATKO JE SLUŽITI BOGU

2007-01-12T12:41:00.000+02:00

1. Opet ću govoriti, Gospodine, i neću šutjeti. Šaptat ću u uši Boga i Kralja svojega koji je u visinama:”O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje!”
2. A što si tek onima koji te ljube? Koji ti služe svim srcem?
3. Zaista je neiskazana milina razmišljati o tebi, a to široke ruke daješ onima koji te ljube.
4. Najviše si pokazao milinu svoje ljubavi u tome, što si me stvorio kad me nije bilo; i kad sam od tebe daleko zalutao, natrag si me doveo u svoju službu i zapovjedio mi da te ljubim.
5. O, izvore vječne ljubavi, što reći o tebi?
6. Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se udostojao mene sjetiti?
7. I nakon što sam se raspustio i izopačio, iskazao si sluzi svojemu milosrđe preko svakog očekivanja i pružio prijateljstvo i milost preko svake mjere.
8. Što ću ti uzvratiti za tu milost?
9. Nije, naime, svima dano, odreći se svega, ostaviti svijet i prihvatiti samostanski život.
10. Zar je moje služenje tebi nešto veliko, kad je to dug svakoga stvorenja?
11. Služenje tebi ne smijem smatrati velikim. Veliko i zadivljujuće je, naprotiv, to što si se ti udostojao uzeti za svojega slugu takva siromaha i nedostojnika i pridružiti ga svojim odabranim slugama.
12. Evo, tvoje je sve što imam i čime god ti služim.
13. Zapravo obratno: ti više služiš meni, nego ja tebi.
14. Gle, nebo i zemlja, koje si stvorio na službu čovjeku, spremni su i svednevice čine ono što si im odredio.
15. I, čini mi se, da ti je i to malo, pa si i anđele stvorio i odredio na službu čovjeku.
16. A sve ovo nadvisuje to što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i obećao mu dati sama sebe.
17. Što ću ti uzvratiti za tisuće tih dobara?
18. O, kad bih ti mogao služiti sve dane svojega života!
19. Eh, kad bih ti bar jedan dan mogao dostojno služiti!
20. Zaista, ti si dostojan svakog služenja, svake časti i vječne hvale.
21. Zaista, ti si moj Gospodin, a ja tvoj siromašni sluga. Dužan sam ti služiti svim silama i nikada ne malaksati u tvojoj hvali.
22. Tako hoću, tako želim, i što god mi uzmanjka, ti se udostoj nadopuniti.
23. Velika je čast i slava tebi služiti i radi tebe sve prezirati.
24. Veliku će milost zadobiti koji se svojevoljno podlože tvojoj presvetoj službi i nalazit će preslatku utjehu Duha Svetoga.
25. Veliku će slobodu duha steći oni koji radi tvojega Imena krenu uskim putem i napuste svaku svjetovnu brigu.
26. O draga i ugodna službo Božja po kojoj čovjek postaje istinski slobodan i svet!
27. O svetog li redovničkog staleža! Po njemu je čovjek izjednačen s anđelima, Bogu ugodan, đavlima strašan, a svim vjernicima preporučljiv!
28. O službo, koju je uvijek vrijedno poželjeti i prigrliti, kojom zaslužujemo najviše dobro i stječemo beskrajnu radost!
__________________
1. Usp. Ps 68,25; 31,20; 4. Usp. Pnz 19,9; 7. Usp. Ps 119,65; 10. Usp. Jdt 16,17; 12. 1 Ljet 29,14; 16. Usp. Lk 1,73; 20. Usp. Otk 4,11; 23. Usp. Sir 23,38; 25. Usp. Mt 7,14; 26. Usp. Mt 11,29-30.

PROVJERAVAJ I OBUZDAVAJ ŽELJE SRCA

2007-01-12T12:40:00.000+02:00

1. Sinko, još ti je mnogo naučiti onoga što do sada nisi dobro naučio.
2. Što to, Gospodine?
3. Da svoju želju potpuno uskladiš s mojom voljom i da ne ljubiš sama sebe, već da uporno nastojiš ispuniti moju volju.
4. Želje te često raspaljuju i žestoko potiču, ali odmjeri: ideš li više za mojom čašću ili za vlastitim probitkom.
5. Ako sam ja razlog tvojega odabira, bit ćeš, dakako, zadovoljan što god odredim.
6. A ako se tu skriva kakva osobna korist, eto, to je ono što te smeta i tišti.
7. Čuvaj se, dakle, da odviše ne prioneš uz neku unaprijed smišljenu želju, prije no što si se posavjetovao sa mnom; da bi možda poslije okajao i omrznuo ono, što ti se spočetka svidjelo i za čim si kao boljim revnovao.
8. Ne valja, naime, odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; kao što ni od svake oprečne sklonosti ne treba odmah bježati.
9. Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da od uskovitlana duha ne padneš u rastresenost, da neuobičajenim ponašanjem druge ne sablazniš, ili da te njihov otpor ne smete pa kloneš.
10. Katkad treba i silu primijeniti i odlučno se oprijeti požudi osjetila, pa se ne obazirati na ono što tijelo hoće ili neće, nego to više nastojati da ono, makar i protiv volje, bude podvrgnuto duhu.
11. I dotle ga treba krotiti i prisiljavati na služenje dokle god ne bude spremno na sve i dok se ne navikne biti zadovoljno malim, uživati u jednostavnosti i ne mrmljati na neugodnosti.
__________________
3. Usp. Ef 1,9; 11. Usp. 1 Kor 9,27.

ODGOJ ZA STRPLJIVOST I BORBA PROTIV POŽUDA

2007-01-12T11:39:00.000+02:00

Gospodine Bože, kako vidim, vrlo mi je potrebna strpljivost. U ovom svijetu ima, naime, mnogo nedaća.
Ma koliko god nastojao osigurati svoj mir, nema života bez boli i borbe.
Tako je, sinko.
I moja je želja da ne išteš takav mir, koji bi bio bez kušnji ili u kojem ne bi osjetio nedaćâ, nego smatraj da si mir našao i onda kad te budu spopale nevolje i kad budeš kušan mnogim nedaćama.
Kažeš li da ne možeš mnogo trpjeti, kako ćeš onda podnijeti oganj čistilišni?
Od dvaju zala treba izabrati manje.
Dakle, da bi mogao uteći budućim vječnim mukama, nastoj, radi Boga, dragovoljno podnositi sadašnje boli.
Misliš li da ljudi ovoga svijeta ništa ne trpe? Ili malo?
To nećeš naći čak ni među onima koji najraskošnije žive.
Reći ćeš: Oni imaju mnoge užitke i žive po vlastitoj volji, zato se mnogo ne obaziru na svoje nevolje.
Da, moglo bi se tako reći: imaju što im srce želi. A što misliš, dokle će to trajati?
Poput dima će se rasplinuti imućnici ovoga svijeta i neće ostati ni spomena na prošle radosti.
A i još za života, ne uživaju ih bez gorčine, dosade i straha.
Naime, ista stvar u kojoj nalaze užitak često im uzvraća bolnom kaznom.
I pravo im biva: neuredno traže i trče za užitcima, pa stoga i ne uživaju u njima bez grkosti i razočaranja.
O, kako su svi (užici) časoviti, kako lažni, kako neuredni i sramotni!
No, zbog opijenosti i zaslijepljenosti oni to ne shvaćaju, nego poput nerazumnih životinja, za malo naslade prolazna života gube dušu.
Ti, dakle, sinko “ne idi za svojim strastima” i odvrati se od svoje volje. “Sva radost tvoje neka bude Gospodin: on će ispuniti želje tvojega srca.”
I doista, želiš li naći istinsku radost i obilje moje utjehe, gle, u preziranju svega što je svjetovno i u odricanju od svih niskih užitaka bit će tvoj blagoslov i obilnu ćeš primiti utjehu.
I što se više otrgneš od utjehe bilo kojeg stvorenja, toliko ćeš slađe i snažnije utjehe naći u meni.
To, spočetka, nećeš postići bez nekakve žalosti i naporne borbe.
Suprostavit će se ustaljena navika, ali ona se pobjeđuje boljom navikom.
Mrmljat će tijelo, ali ono se svladava žarom duha.
Uzbunit će se i razdražiti stara zmija, ali ona se u bijeg tjera molitvom; povrh toga, korisnim radom uvelike joj se zatvara pristup.
__________________
1. Usp. Heb 10,36; 2. Usp. Ps 31,11; Job 7,1; 12. Usp. Ps 37,20; 73,12; 14. Usp. Mudr 11,16; 17. Jd 10; 2 Mak 6,25; 18. Usp. Sir 18,30; Ps 37,4; 19. Post 27,40; 24. Otk 12,9; usp. Mt 17,20.

POSLUŠNOST I PONIZNOST PO PRIMJERU ISUSA KRISTA

2007-01-12T11:38:00.000+02:00

Sinko, tko se nastoji izmaknuti poslušnosti, izmiče se milosti i, tko namiče samo sebi, izmiče mu zajedničko.
Onaj koji se svojem poglavaru ne podvrgava rado i svojevoljno, znak je da mu se tijelo još sasvim ne pokorava, nego se često buni i mrmlja.
Navikni se, dakle, hitro podvrgavati svojemu poglavaru želiš li zagospodariti svojim tijelom.
Brže se, naime, pobjeđuje vanjski neprijatelj, ako čovjek nije zapušten iznutra.
Nema duši mučnijeg i goreg neprijatelja od tebe, ako nisi u pravome skladu sa svojim duhom.
Moraš, bez sumnje, naviknuti prezirati sebe, želiš li opstati protiv tijela i krvi.
A budući da još uvijek neuredno ljubiš sebe, bojiš se potpuno podložiti volji drugih.
Ta zar je nešto veliko ako se ti, prah i ništa, podložiš čovjeku radi Boga, kad sam se ja Svemogući i Svevišnji, koji sam sve iz ništa stvorio, ponizno podložio čovjeku radi tebe?
Postao sam najponizniji i posljednji da bi ti po mojoj poniznosti pobijedio svoju oholost.
Nauči se pokornosti, prahu! Nauči se poniznosti, zemljo i kalu!
Uči lomiti svoju volju i potpuno se podložiti.
Revnuj protiv sama sebe i ne daj mjesta nadmenosti u sebi, već se pokaži tako podložnim i prahom da bi svi mogli hodati po tebi i gaziti te kao blato na ulici.
Na što se imaš žaliti, bazvrijedni čovječe?
Što možeš iznijeti, prosti grešniče, nasprem svojim klevetnicima, kad si sam toliko puta Boga uvrijedio i toliko puta zaslužio pakao?
No, budući da je preda mnom bila tvoja dragocjena duša, poštedjelo te moje oko, da bi spoznao moju ljubav i zauvijek ostao zahvalan za moja dobročinstva, i da bi bio uvijek pripravan na poslušnost i poniznost te strpljivo podnosio prezir sama sebe.
__________________
5. Usp.Tob 12,10; 8. Post 3,19; 10. Usp. Sv. Bernardo, Homilia super “Missus est”; 12. Ps 18,43; 13. Jak 2,20; 15. Ez 20,17; 1 Sam 26,21.

PROMATRAJMO SKRIVENE BOŽJE SUDOVE DA SE NE BISMO UZOHOLILI U DOBRU

2007-01-12T11:37:00.000+02:00

1. Nada mnom grme tvoji sudovi, Gospodine, a strah i trepet snažno potresaju sve kosti moje.
2. Stojim zbunjen i razmišljam, “gle, oku njegovu ni nebesa čista nisu”.
3. Ako si u anđelâ našao zloću, i nisi ih poštedio, što će biti sa mnom?
4. “I zvijezde padoše s neba”, što ja mogu očekivati?
5. Oni čija su djela izgledala hvalevrijedna, potonuli su na dno, a one koji su anđeoski kruh blagovali, vidio sam kako slatko jedu svinjske mahune.
6. Ništa, dakle, ne ostaje od svetosti odmakeneš li ti svoju ruku, Gospodine.
7. Nikakva mudrost ne koristi prestaneš li ti njome upravljati.
8. Nikakva hrabrost ne pomaže prestaneš li je ti podupirati.
9. Nema sigurne čistoće ako je ti ne zaštićuješ.
10. Nikakvo vlastito osiguranje ne koristi nema li tvoje svete budnosti,
11. a čim nas ostaviš, tonemo i propadamo.
12. A čim nas pohodiš, oživljavamo i ustajemo.
13. Nestalni smo, dakako, ali jaki po tebi. Mlaki, ali ti nas zažaruješ.
14. O, kako se ponizno i nisko moramo osjećati!
15. Kako ništa ne vrijedim ako mi se i čini, da imam nešto dobra!
16. O kako se duboko moram prignuti pred tvojim nedokučivim sudovima, Gospodine, u kojima ne otkrivam ništa drugo doli da sam ništa i opet ništa.
17. O težino neizmjerljiva, o more nesavladivo, gdje ne nalazim ništa o sebi, ama baš ništa!
18. Kamo se to sad djenula moja slava? Gdje je sigurnost umišljene kreposti?
19. Sva isprazna slava potonula je u dubinu tvojih sudova nada mnom.
20. Što znači pred tobom bilo koje tijelo? Zar će se glina uznositi pred lončarom koji ju je oblikovao?
21. Kako se može hvastati onaj čije je srce istinski podložno Bogu?
22. Ni cijeli svijet neće zavesti onoga koga je Istina privezala uza se, niti će zov svih hvalitelja uzdrmati onoga koji je svu nadu učvrstio u Bogu.
23.Naime, i ti koji govore, svi zajedno nisu ništa, nestat će s jekom riječi.
“A vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!”
__________________
1. Usp. Ps 119,120; Job 4,14; 2. Job 15,15; 3. Usp. Job 4,18; 2 Pt 2,4; 4. Otk 6,13; 5. Ps 78,25; 16. Usp. Ps 36,7; 20. Usp. Iz 45,9; Rim 9,20; 24. Ps 117,2.

KAKO NAM SE VLADATI I GOVORITI U SVAKOJ POŽELJNOJ STVARI

2007-01-12T11:36:00.000+02:00

1. Sinko, ovako govori u svakoj prilici: Gospodine, ako je tebi milo, neka to bude.
2. Gospodine, ako je tebi na čast, neka je u tvoje ime.
3. Gospodine, ako smatraš da će to biti probitačno i korisno za mene, tada mi to daj na svoju čast.
4. No, ako znaš da će mi štetiti i nauditi spasenju moje duše, uzmi od mene takve želje.
5. Nije, naime, svaka želje od Duha Svetoga, makar čovjeku izgledala pravedna, ispravna i dobra.
6. Teško je pravo prosuditi potiče li te na neku od želja dobar, zao ili tvoj vlastiti duh.
7. Mnogi koji su u početku smatrali da ih vodi dobar duh, na kraju su bili prevareni.
8. Zato ono što ti se učini poželjnim treba uvijek željeti i moliti s Božjim strahom i poniznim srcem; posebice se trebaš odreći sama sebe i sve preporučiti meni, govoreći:
9. Gospodine, ti znaš što je bolje; učini ovo ili ono, kako hoćeš.
10. Daj mi, što hoćeš, koliko hoćeš i kada hoćeš.
11. Postupi sa mnom kako znaš i kako ti se više svidi i kako će tvoja čast biti veća.
12. Stavi me kamo hoćeš i slobodno raspolaži mnome u svemu.
13. U tvojoj sam ruci, prevrći me i okreći.
14. Evo, sluga sam tvoj, na sve spreman, jer ne želim živjeti sebi nego tebi: samo kad bih mogao dostojno i savršeno!

Molitva za ispunjenje Božje volje

15. Preodobrostivi Isuse, udijeli mi svoju milost da sa mnom bude, da se sa mnom trudi i sa mnom do kraja ustraje.
16. Daj mi uvijek željeti i htjeti ono što je tebi milije i draže.
17. Nek tvoja volja bude moja, a moja neka uvijek slijedi tvoju i bude s njom u najvećem skladu.
18. Daj da s tobom isto hoću i isto neću, da ništa ne mogu niti htjeti niti ne htjeti, nego što ti hoćeš ili nećeš.
19. Daj da umrem svemu što je svjetovno i da mi radi tebe bude drago ako me u svijetu preziru ili ne poznaju.
20. Ponad svega što se može poželjeti, daj mi da u tebi otpočinem i da se srce moje smiri u tebi.
21. Ti si istinski mir srca, ti si jedini počinak. Izvan tebe sve je trpko i nemirno.
22. U tome ću miru, to jest u tebi, jedinom i najvećem i vječnom dobru, usnuti i otpočinuti. Amen.
__________________
14. Usp. Fil 1,21; 15. Mudr 9,10; 21. Usp. Ef 2,14; 22. Ps 4,9.

PRAVU UTJEHU TREBA TRAŽITI SAMO U BOGU

2007-01-12T11:35:00.000+02:00

1. Koju god utjehu mogu poželjeti ili zamisliti, ne očekujem je ovdje, nego u budućnosti.
2. Naime, kad bih i imao sve utjehe svijeta i kad bih ih sve mogao uživati, to zacijelo ne bi dugo trajalo.
3. Stoga se, dušo moja, nećeš potpuno utješiti niti savršeno okrijepiti, osim u Bogu, tješitelju siromašnih i prihvatitelju poniznih.
4. Strpi se malo, dušo, počekaj božansko obećanje, i imat ćeš obilje svih nebeskih dobara.
5. Ako previše neuredno žudiš za ovdašnjim dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.
6. Zemaljskima se koristi, za vječnima teži!
7. Nijednim zemaljskim dobrom ne možeš se zasititi jer nisi ni stvorena da u njima živiš.
8. Pa kad bi i imala sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blažena. U Bogu Svestvoritelju stoji sve tvoje blaženstvo i sreća, ali ne kako to zamišljaju i hvale ljubitelji svijeta, nego kako očekuju pravi Kristovi vjernici, a katkad unaprijed okuse oni koji su duhovni i čista srca, čije je odredište nebo.
9. Isprazna je i kratka svaka ljudska utjeha.
10. Blažena je i prava utjeha koja dolazi iznutra, od istine.
11. Pobožan čovjek ima posvuda uza se Isusa, tješitelja, i govori mu:
12. Gospodine Isuse, budi sa mnom na svakom mjestu i u svako doba.
13. Ovo će mi biti utjeha, da volim biti bez svake ljudske utjehe.
14. I ako mi izostane tvoja utjeha, bila mi i tvoja volja i pravedna kušnja najvećom utjehom.
15. Ta, nećeš se uvijek ljutiti, niti dovijeka plamti srdžba tvoja.
__________________
3. Usp. Ps 76,3-4; 7. Usp. Iz 43,7; 8. Usp. Fil 3,20; 13. Usp. Job 6,10; 15. Usp. Ps 102,90; 103,9; Iz 57,16.

SVU BRIGU TREBA PREPUSTITI BOGU

2007-01-12T11:34:00.000+02:00

1. Sinko, pusti me da s tobom radim što hoću. Ja znam što je za tebe korisno.
2. Ti razmišljaš na ljudsku. O mnogim stvarima sudiš prema ljudskim osjećajima.
3. – Gospodine, istina je što kažeš.
4. Tvoja je skrb za mene veća od svake brige koju ja mogu voditi za sebe.
5. Jer, na vrlo je labavim nogama onaj tko svu svoju brigu ne prepusti tebi.
6. Dok je, Gospodine, moja prava i čvrsta volja uza te, čini sa mnom što god hoćeš.
7. Što god mi učinio, ne može biti nego dobro.
8. Želiš li da budem u tami, bio blagoslovljen!
9. Udostojiš li me utješiti, bio blagoslovljen! Ostaviš li me u tuzi, isto tako bio blagoslovljen!
10. Sinko, tako moraš postupati želiš li uza me ići.
11. Jednako si dužan biti spreman na trpljenje kao i na radost.
12. Jednako si dužan bit oskudan i siromašan, kao i izobilan i bogat.
13. – Gospodine, rado ću za tebe pretrpjeti sve što god pripustiš da me zadesi.
14. Jednako ću iz tvoje ruke prihvaćati dobro i zlo, slatko i gorko, veselo i žalosno i za sve što me zadesi iskazat ću ti zahvalnost.
15. Čuvaj me od svakoga grijeha, i neću se bojati ni smrti ni pakla.
16. Kakva god me nevolja stigla, neće mi naškoditi, samo ako me zauvijek ne odbaciš i ne izbrišeš iz knjige života.
__________________
5. Usp. Ps 55,23; 1 Pt 5,7; 16. Usp. Ps 77,8; Otk 3,5.

VREMENITE NEVOLJE TREBA PODNOSITI STRPLJIVO, PO PRIMJERU KRISTOVU

2007-01-12T11:33:00.000+02:00

1.Sinko, s neba sam sišao radi tvojega spasenja, prihvatio sam tvoje nevolje, ne iz potrebe, nego iz ljubavi; da se naučiš strpljivosti i da vremenite nevolje ne nosiš nevoljko.
2.Od trena mojega rođenja pa do smrti na križu nije mi uzmanjkalo boli.
3.Mnoge su mi vremenite stvari nedostajale; često sam slušao optužbe protiv sebe; dobrohotno sam podnosio ruganja i sramoćenja; za dobročinstva su mi uzvraćali nezahvlnost, za čudesa hule, za pouku uvrede.
4.Gospodine, budući da si u svojem životu najviše ispunio Očevu zapovijed po strpljivosti, dostojno je da i ja, nesretan grešnik, po tvojoj volji sam sebe strpljivo podnosim, i dokle je tvoja volja, nosim breme raspadljiva života za svoje spasenje.
5.Iako je sadašnji život teret, ipak je, tvojom milošću, postao vrlo zaslužan. Nama, slabima, učinio ga je podnošljivim i jasnijim tvoj primjer i hod stopama svetaca. A i mnogo utješnijim nego što je bio nekoć u Starom savezu, kad su nebeska vrata bila zatvorena i put izgledao mračniji pa se tek malo njih trudilo tražiti nebesko kraljevstvo. Dapače ni tadašnji pravednici, koji su se imali spasiti, nisu mogli ući u nebesko kraljevstvo prije tvoje muke i svete smrti.
6.Koliko li ti moram zahvaljivati što si se udostojao meni i svim vjernicima pokazati pravi i dobar put u vječno kraljevstvo!
7.Tvoj je put naš put; i svetom strpljivošću idemo k tebi, našoj kruni.
8.Da ti nisi pošao pred nama i poučio nas, tko bi te htio slijediti?
9.Eh, koliko bi zaostali da nisu vidjeli tvoj divan primjer!
10.Ta evo još smo mlaki, premda smo čuli za tolike tvoje znakove i pouke. Što bi bilo kad ne bismo imali toliko svjetla da te slijedimo?
__________________
1. Usp. Iv 3,17; 2. Usp. Iz 53,3; 4. 2 Mak 6,25; 7. Usp. Iv 14,6.

PODNOŠENJE NEPRAVDI I ISTINSKA STRPLJIVOST

2007-01-12T11:32:00.000+02:00

1.Što to govoriš, sinko?
2.Prestani se tužiti, razmišljaj o muci mojoj i drugih svetaca.
3.Ti se još nisi odupirao do krvi.
4.Ono što ti trpiš, malo je u usporedbi s onima koji su toliko toga pretrpjeli. Kako su oni žestoko napastovani, kako teško uznemirivani, kako mnogostruko kušani i mučeni!
5.Potrebno je, dakle, dozvati si na um teže muke drugih da bi lakše podnio svoje, koje su doista male.
6.A ako ti se čine prevelikima, pogledaj, nije li to s tvoje nestrpljivosti.
7.No, bile one male ili velike, nastoj sve podnostiti strpljvo.
8.Što se bolje pripraviš za trpljenje, to mudrije postupaš i više zasluga sječeš, a i lakše ćeš ga podnostiti ako si dušom i vježbom na to spreman.
9.I ne reci: Od ovoga čovjeka to ne mogu podnijeti, niti ovako što treba podnostiti; tešku mi je štetu nanio i predbacuje mi što nikad nisam niti pomislio; ali od drugog ću rado trpjeti sve što mi se učini potrebnim.
10.Luda je misao koja se ne osvrće na krepost strpljivosti i njezinu buduću krunu, već više istražuje osobe i nanesene uvrede.
11.Nije istinski strpljiv onaj koji ne želi trpjeti, već samo koliko mu se hoće i od koga mu se sviđa.
12.Istinski strpljiv čovjek ne gleda od koga trpi; da li od svojega poglavara, od sebi jednaka ili nižega, da li od dobra i sveta ili od opaka i nedostojna čovjeka; naprotiv sve, bez razlike, što god ga ili koliko god ga teška od nekoga stvorenja zadesilo, zahvalno prima iz Božje ruke i smatra velikim dobitkom, jer kod Boga ništa, ma kako bilo maleno, ali ako je za Boga pretrpljeno, neće propasti.
13.Budi stoga spreman za borbu želiš li pobijediti.
14.Bez borbe ne možeš se domoći krune strpljivosti.
15.Ako ne želiš trpjeti, ni do krune ti nije stalo.
16.A ako želiš biti okrunjen, bori se muževno, podnesi strpljivo.
17.Bez rada se ne uživa počinak niti se bez borbe dolazi do pobjede.
18.– Neka mi, Gospodine, bude moguće po milosti ono što mi se čini nemoguće po naravi.
19.Ti znaš da ne mogu mnogo trpjeti, i da, čim se pojavi mala poteškoća, brzo klonem.
20.Neka mi svaka vježba u nevolji, radi tvojeg imena, bude mila i draga.
21.Jer trpjeti i mučiti se za tebe, vrlo je spasonosno mojoj duši.
__________________
3. Heb 12,4; 4. Usp. Heb 11,37-39; 16. Usp. 2 Tim 2,5; 18. Usp. Lk 18,27.

PRIZNAVANJE VLASTITE SLABOSTI I NEVOLJE OVOGA ŽIVOTA

2007-01-12T11:31:00.000+02:00

1.Priznat ću nepravdu svoju, prizat ću tebi, Gospodine, slabost svoju.
2.Često me sitnica obara i žalosti.
3.Odlučim postupati odlučno, a kad dođe mala napast, u velikoj sam stisci.
4.Katkad od vrlo neznatne stvari dođe velika kušnja, i dok, ne osjećajući napast, mislim da sam donekle siguran, dogodi se da me kadšto svlada i lagani dašak.
5.Pogledaj, dakle, Gospodine, moju poniznost i, tebi odsvud poznatu, slabašnost.
6.Smiluj mi se i “izvuci me iz blata da ne potonem” te zauvijek i posvuda ostanem odbačen.
7.Tako me često muči i posramljuje pred tobom što sam nestalan i slab da se opirem strastima.
8.Premda uz njih posve ne pristajem, ipak mi je mrsko i neprilično njihovo nasrtanje, i vrlo mi se gadi živjeti tako iz dana u dan u borbi.
9.Moja slabost postaje mi očita po tome što ružne slike mašte mnogo lakše naviru nego što odlaze.
10.O kad bi, silni Bože Izraelov, revnitelju vjerničkih duša, pogledao na trud i muku sluge svojega i bio uza nj u svemu što poduzme!
11.Okrijepi me nebeskom snagom da ne prevlada stari čovjek – bijedno tijelo što ga duh još nije sasvim upokorio protiv kojega se treba boriti dokle god se diše u ovome jadnom životu.
12.Ah, kakav je to život u kojemu nema kraja neprilikama i jadima, u kojemu sve vrvi od klopki i neprijatelja!
13.Ta, tek što jedna nedaća ili kušnja prođe, druga dođe; štoviše, dok se još borimo s prvom, iznenada banu i mnoge druge.
14.Pa kako ljubiti život ljudski, koji nosi tolike gorčine i koji je podložan tolikim nesrećama i bijedama?
15.Kako životom i zvati to, što rađa tolikom smrću i propašću?
16.Pa ipak mnogi ga vole i traže njegove užitke.
17.Često se svijet kudi da je varljiv i isprazan, pa ipak, ako su vlast preuzele tjelesne strasti, ne ostavlja se lako.
18.Jedno nas, naime, potiče da ga ljubimo, a drugo da ga preziremo.
19.Na ljubav prema svijetu potiče nas požuda tijela, požuda očiju i oholost života; ali kazne i bijede koje ih slijede rađaju mržnjom i ogavnošću prema svijetu.
20.Na žalost, zla naslada zarobljuje duh odan svijetu i, budući da nije niti vidio niti okusio Božju milinu i nutarnju ugodnost kreposti, drač smatra užitkom.
21.A oni koji potpuno preziru svijet i nastoje živjeti Bogu u svetoj stezi, poznaju božansku milinu, obećanu istinskim samoprijegornicima, i uviđaju kako je svijet u velikoj bludnji i u svakojakoj obmani.
__________________
1. Ps 32,5; 5. Ps 25,18; 6. Ps 69,15; 10. Usp. Post 33,20; Ps 10,14; Jš 1,9; 11. Usp. 1 Sam 2,9; Rim 6,6; 14. Usp. Prop 2,23; 15. Usp. Ciceron, De re publica, L. VI, 3; 19. Usp. 1 Iv 2,16; 20. Usp. Job 30,7; Ps 34,9.

PONAD SVIH DOBARA I DAROVA, TREBA SE SMIRITI U BOGU

2007-01-12T11:30:00.000+02:00

1.Dušo moja, ponad svega uvijek ćeš se smiriti u Bogu jer on je svetima vječni pokoj.
2.Daj mi, preslatki i premili Isuse, počivati u tebi ponad svakoga stvorenja, ponad svakoga zdravlja i ljepote, ponad svake slave i časti, ponad svake moći i dostojanstva, ponad svakoga znanja i umovanja, ponad svakog imanja i umijeća, ponad svakoga veselja i klicanja, ponad svakog glasa i hvale, ponad svake miline i utjehe, ponad svake nade i obećanja, ponad svake zasluge i želje, ponad svakog dara i prinosa koji možeš dati i uliti, ponad svake radosti i slavljenja što ga duh može shvatiti i oćutjeti,
3.napokon ponad svih anđela i arkanđela i ponad sve nebeske vojske, ponad svega vidljivog i nevidljivog i ponad svega što nisi ti, Bože moj: jer ti si, Bože moj, najbolji od svega.
4.Ti si jedini svevišnji, ti jedini svemoćni, ti si jedini dostatnost i punina, ti jedini milina i utjeha, ti jedini ljepota i ljubaznost, ti si jedini plemenitiji i slavniji od svega: u tebi sva dobra savršeno jesu, bit će i bila su; zato je premalo i nedovoljno što god mi dao, osim sebe, ili što god o sebi objavio ili obećao ako tebe ne ugledam i potpuno ne zadobijem;
5.jer zaista moje srce ne može istinski otpočinuti niti se potpuno zadovoljiti, ne otpočine li u tebi i ne uzdigne li se ponad svih darova i ponad svakoga stvorenja.
6.O, premili moj zaručniče, Isuse Kriste, najčistiji ljubitelju, gospodaru svega stvorenja, tko će mi dati krila istinske slobode da poletim i otpočinem u tebi?
7.O, kad će mi biti dano da potpuno izađem iz sebe i okušam kako si sladak, Gospodine Bože moj?
8.Kada ću se potpuno sabrati u tebi, da od tvoje ljubavi više ne osjećam sebe, nego samo tebe, uzvišenije od svakog osjećaja i načina, načinom koji nije znan svima?
9.Sada, naime, često uzdišem i s boli nosim svoju nesreću,
10.jer u ovoj bijednoj dolini mnoga me zla salijeću, često zbunjuju, žaloste i zasjenjuju, često smetaju i rastresaju, mame i zapleću, da tebi ne pristupam slobodno i da ne uživam u slatkim zagrljajima koje uvijek jamčiš blaženim duhovima.
11.Neka te gane moj uzdah i mnogostruka pustoš zemaljska!
12.O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho duše – putnice, pred tobom mi glas zastaje u grlu, a moja ti šutnja progovara.
13.Dokle će Bog moj oklijevati s dolaskom?
14.Neka dođe k meni, svojem siromašku, i razveseli me.
15.Nek ispruži ruku svoju i iščupa jadnika iz svake tjeskobe.
16.Dođi, dođi, ta bez tebe nema mirna dana ni časa, jer ti si moje veselje i bez tebe je moj stol prazan.
17.Jadan sam i kao neki teško okovani uznik dok me ne okrijepiš svjetlom svoje prisutnosti i ne vratiš slobodi, i dok se na me ne obazreš i ne pokažeš mi svoje uljudno lice.
18.Neka drugi traže, u zamjenu za tebe, što god im je drago; meni se, međutim, niti išta sviđa niti će mi se sviđati, osim tebe, Bože moj, nado moja, vječno spasenje.
19.Neću umuknuti niti prestati moliti dok se milost tvoja ne vrati i dok ne progovoriš u mojoj nutrini.
20.– Evo me!
21.Evo me k tebi jer si me zvao.
22.Tvoje suze i čežnja tvoje duše, tvoja poniznost i skrušenost srca privoljeli su me i doveli k tebi.
23.I rekao sam: Gospodine, zazvao sam te i poželio uživati, spreman poradi tebe sve ostaviti po strani.
24.Jer ti si me najprije poticao da te tražim.
25.Budi stoga blagoslovljen, Gospodine, jer ti si svojim mnogostrukim milosrđem “učinio dobo svojem sluzi”.
26.Što ima reći, Gospodine, sluga tvoj pred tobom, nego da se duboko ponizi, spominjući se uvijek vlastite zloće i bezvrijednosti.
27.Nema, doista, slična tebi među svim čudima neba i zemlje.
28.Tvoja su djela veledobra, tvoji sudovi istiniti, a tvoja providnost svime ravna.
29.Zato, hvala ti i slava, Mudrosti Očeva! Neka te hvale i blagoslivljaju usta moja, duša moja i zajedno sva stvorenja.
__________________
5. Usp. Sv. Augustin, Confessiones, L.I,1; 6. Usp. Ps 55,7; 7. Usp. Ps 34,9; 12. Heb 1,3; 15. Usp. Ps 144,7; 18. Iz 58,9; 21. Usp. 1 Sam 3,6; 25. Usp. Ps 119,65; 51,3; 27. Usp. Ps 40,6; 28. Usp. Sir 39,21; Ps 19,10.

SJETI SE MNOGOVRSNIH BOŽJIH DOBROČINSTAVA

2007-01-12T11:29:00.000+02:00

1.Otvori, Gospodine, srce moje svojem Zakonu i nauči me hodati po tvojim zapovijedima.
2.Daj mi spoznati tvoju volju i s velikim se poštovanjem i brižljivim razmišljanjem sjećati tvojih djela, cjelokupnih i pojedinačnih, da bih ti mogao dostojno zahvaljivati.
3.Zaista znam i priznajem da ti ni za najmanju stvar nisam kadar dostojno zahvaliti.
4.Manji sam od svih dobara kojima sam odlikovan, i kad svratim pozornost na tvoju plemenitost, dah mi staje od njezine veličine.
5.Sve što nam ima duša ili tijelo i sve što posjedujemo izvana i iznutra, naravno ili nadnaravno, tvoja su dobročinstva i hvale tebe, dobrotvornog, blagog i dobrog, od koga smo sva dobra primili.
6.Pa iako je jedan primio više, a drugi manje, sve je ipak tvoje, i bez tebe ne bi mogao imati ni najmanje.
7.Onaj koji je primio više, niti se može dičiti svojom zaslugom niti nad druge uznostiti niti pak skromnijemu rugati, jer veći i bolji je onaj koji manje sebi pripisuje i poniznije i pobožnije zahvaljuje.
8.I tko se smatra gorim od svih i drži se najnevrijednijim, prikladniji je da više primi.
9.A tko je manje primio, ne mora se žalostiti ni zlovoljiti niti zavidjeti bogatijem, nego više na tebe gledati, a ponajviše hvaliti tvoju dobrotu, što tako obilno, tako rado, tako širokogrudno, ne gledajući tko je tko, dijeliš svoje darove.
10.Sve je od tebe, i zato te u svemu treba hvaliti.
11.Ti znaš što je kome potrebno dati. I zašto ovaj ima manje, a onaj više, nije nama odlučivati, nego na tebi, koji svakom odmjeravaš zasluge.
12.Stoga, Gospodine, velikim dobročinstvom smatram i kad nemam mnogo od onoga što naizvan i po ljudskome shvaćanju donosi hvalu i slavu.
13.I stoga, kad netko promatra svoje siromaštvo i nevrijedost, ne samo da se ne smije jadati ili žalostiti ili obeshrabriti već se, naprotiv, mora uvelike tješiti i veseliti što si ti, Bože, siromašne i ponizne i prezrene od ovoga svijeta, odabrao sebi za prijatelje i ukućane.
14.Svjedoci su tome upravo apostoli koje si postavio “knezovima na svoj zemlji”.
15.Živjeli su na svijetu bez žalbe, i ponizni i krotki, bez ikakve zloće i prevare, “radosni što mogu podnijeti pogrde” za tvoje Ime i s velikim su žarom prihvaćali ono od čega je svijet zazirao.
16.Onaj, dakle, koji te ljubi i poznaje tvoja dobročinstva, ničemu se ne smije toliko radovati koliko tome, da se na njemu ispunjavaju tvoja volja i dobrohotnost tvoje vječne odredbe, te mu upravo to treba biti toliko zadovoljstvo i utjeha da dragovoljno želi biti najmanji, kao što netko želi biti najveći i biti smiren i zadovoljan na posljednjem mjestu, kao da je na prvom i tako rado prezren i odbačen, bez ikakva imena i glasa, kao da je časniji i veći od ostalih na svijetu.
17.Jer tvoja volja i ljubav prema tvojoj časti moraju biti iznad svega, i bolje ga tješiti i više mu se sviđati od svih dobročinstava koje je primio ili će primiti.
__________________
1. Usp. 2 Mak 1,4; Ez 20,19; 2. Usp. Ef 17,20; 4. Usp. Post 32,10; 5. Usp. Jak 1,17; 6. Usp. 1 Kor 7,7; 7. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Rim 2,11; 11. Usp. Mt 6,8; 13. Usp. Jak 2,5; 14. Usp. Ps 45,17; 15. Usp. Fil 3,6; 1 Pt 2,1; Dj 5,41; 16. Usp. Lk 14,10.

ČETIRI STVARI KOJE DONOSE VELIKI MIR

2007-01-12T11:28:00.000+02:00

1.Sinko, sada ću te poučiti o putu mira i prave slobode.
2.– Učini, Gospodine, što kažeš, jer drago mi je o tome slušati.
3.Trudi se, sinko, više ispuniti tuđu volju nego svoju.
4.Uvijek radije imaj manje nego više.
5.Potraži uvijek niže mjesto i budi svima podložan.
6.Svagda želi i moli da se Božja volja potpuno ispuni na tebi.
7.Evo, takav će čovjek ući u krajeve mira i spokoja.
8.– Gospodine, ovaj tvoj kratak govor nosi u sebi obilje savršenosti.
9.Škrt je riječima, ali pun smisla i bogat plodom.
10.Kad bih ga se mogao vjerno držati, ne bih se tako lako uznemirivao.
11.Ta kad god u sebi osjećam nemir i potištenost, otkrijem da sam odstupio od te pouke.
12.Ali ti, koji sve možeš i želiš duši napredak, udijeli mi još više milosti da bih mogao ispuniti ono što si govorio i ostvariti svoje spasenje.

Molitva protiv zlih misli

13.Gospodine, Bože moj, “ne stoj daleko od mene, pohitaj mi u pomoć” jer na mene su ustale isprazne misli i mnogi su se strahovi oborili na dušu moju.
14.Kako proći neozlijeđen? Kako ih razbiti?
15.“Ja ću”, veliš, “hoditi pred tobom da poravnam uzvisine”; otvorit ću vrata tamnička i otkrit ću ti tajne svetačke.
16.Učini, Gospodine, kako govoriš, da od lica tvojega pobjegnu zle misli.
17.To je moja nada i jedina utjeha da se u svakoj neprilici mogu uteći k tebi, u te se pouzdati, iz dna te srca zazivati i strpljivo očekivati tvoju utjehu.

Molitva za prosvjetljenje duha

18.Prosvijetli me, dobri Isuse, jasnoćom vječnoga svjetla; izvedi iz doma srca mojega svaki mrak.
19.Saberi premnoge rastresenosti i otjeraj silovite napasti.
20.Bori se za me odlučno i pokori zle zvijeri, to jest zamamljive požude, da “bude mir u zidinama tvojim” i obilje slave tvoje u Svetištu, to jest u čistoj savjesti.
21.Zaprijeti i olujama. Reci moru: - Umiri se. Reci sjevercu: - Ne puši! I bit će velika utiha.
22.“Pošalji svjetlost svoju i vjernost”, neka svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja “pusta i prazna” dok me ne rasvijetliš.
23.Izlij svoju milost odozgo, natopi srce moje nebeskom milošću, pusti vodu pobožnosti da natopi lice zemlje i donese plod dobar i obilan.
24.Podigni duh pritisnut bremenom grijeha i sve moje želje usmjeri k nebeskim dobrima, da okusivši slatkoću višnje sreće, zamrzi pomišljati na zemaljske stvari.
25.Otmi me i otrgni od svake prolazne utjehe što je traže stvorenja, jer se moja čežnja nijednom stvorenom stvari ne može potpuno smiriti ni utješiti.
26.Priveži me uza se nerazrješivom vezom ljubavi, jer jedino ti dostaješ onome koji ljubi, i bez tebe cijeli svijet malo vrijedi.
__________________
13. Ps 71,12; usp. 27.12; 15. Usp. Iz 45,1-3; 18. Usp. Iv 17,5; 20. Usp. Ps 121,7; 1 Tim 3,9; 21. Usp. Mt 8,26; 22. Ps 43,3; Post 1,2; 23. Usp. Lk 8,15.

NE ISPITUJ ZNATIŽELJNO TUĐI ŽIVOT

2007-01-12T11:27:00.000+02:00

1.Sinko, ne budi znatiželjan i okani se nepotrebnih briga.
2.“Što je tebi do toga? Ti idi za mnom!”
3.Ta zar je na tebi da ocjenjuješ je li netko ovakav ili onakav ili kako onaj radi i što govori?
4.Ti ne moraš odgovarati za druge, nego ćeš za sebe polagati račun.
5.Što se onda uplećeš?
6.Gle, ja sve poznajem i vidim sve što biva pod suncem, i što se sa svakim zbiva; što misli, što kani i kamo smjera njegova nakana.
7.Meni, dakle, treba sve povjeriti; a ti ostani u potpunu miru i ostavi svakoga neka radi što mu je volja.
8.Vrati će mu se što god je učinio ili rekao jer mene ne može prevariti.
9.Ne muči se brigom za veliko ime, niti za mnoštvo prijatelja niti za ljubav kojega čovjeka.
10.To, naime, rađa rastresenošću i velikom pometnjom u srcu.
11.Rado bih ti rekao svoju riječ i otkro tajne kad bi pomnjivo pazio na moj dolazak i otvorio mi vrata srca.
12.Budi razborit i bdij u molitvama i ponizi se u svemu.
__________________
2. Iv 21,22; 4. Usp. Rim 14,12; 6. Prop 1,14; 12. Usp. 1 Pt 4,7; usp. Sir 3,20.

U ČEMU JE TRAJNI MIR SRCA I PRAVI NAPREDAK

2007-01-12T11:26:00.000+02:00

1.Sinko, rekao sam:”Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Dajem vam ga ne kao što svijet daje.”
2.Svi žele mir, ali se svi ne brinu za ono što pridonosi pravom miru.
3.Moj je mir s onima koji su krotka i ponizna srca.
4.Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti.
5.Budeš li me slušao i slijedio moj glas, uživat ćeš mnogo mira.
6.– Što sve moram činiti?
7.Pazi što činiš i što govoriš i svaku svoju nakanu usmjeri na to da samo meni omiliš i da izvan mene ništa ne želiš niti tražiš.
8.A o tuđim riječima ili postupcima ne sudi prenaglo, niti se miješaj u stvari koje ti nisu povjerene – pa ćeš se malo ili malokad uznemiriti.
9.No, nikada ne oćutjeti nemir i ne pretrpjeti neku teškoću srca ili tijela, neostvarivo je u sadašnjem vremenu, nego pripada stanju vječnoga mira.
10.Zato ne misli da si našao pravi mir ako ne osjećaš nikakvu poteškoću; niti da je sve dobro, ako ti se nitko ne suprotstavlja; niti pak da je savršenstvo u tome, kad sve biva po tvojoj volji.
11.A ni sebe ne smatraj posebno zaslužnim ni osobitim (Božjim) miljenikom, kad osjetiš veliku pobožnost i ugodnost, jer se po tome ne prepoznaje istinski ljubitelj kreposti, niti o tome ovise čovjekov napredak i savršenstvo.
12.– O čemu, onda, Gospodine?
13.O tome, da se svim svojim srcem predaš Božjoj volji, ne tražeći svoje ni u malom ni u velikom, ni u sadašnjosti ni u vječnosti, te da jednako ustraješ zahvaljivati u sreći i u nesreći, sve jednakom mjerom mjereći.
14.Budeš li tako jak i ustrajan u nadi, da, i kad ostaneš bez unutrašnje utjehe, svoje srce spremiš na još veća trpljenja, i ne budeš li se opravdavao i hvalio svetošću, tada ćeš hoditi istinskim i ravnim putem mira, i moći ćeš se pouzdano nadati da ćeš opet u radosti gledati moje lice.
15.Pa kad dođeš do potpuna preziranja sama sebe, znaj, tada ćeš uživati obilan mir, i to onoliko koliko je to ovdje moguće.
__________________
1. Iv 14,27; 3. Usp. Mt 11,29; 7. Usp. 1 Kor 10,31; 13. Usp. 1 Kor 13,5; 14. Job 33,26; 15. Ps 72,7.

UZVIŠENA SLOBODA DUHA POSTIŽE SE VIŠE PONIZNOM MOLITVOM NEGO UČENJEM

2007-01-12T11:25:00.000+02:00

1.Gospodine, značajka je savršena muža, da dušu nikada ne odvraća od promatranja nebeskih stvari i da usred mnogih briga živi kao da je bez brige, ali ne kao slabić, već svojevrsnom povlašćenošću slobodnog duha koji ni uz jedno stvorenje ne prianja neurednom sklonošću.
2.Zaklinjem te, preblagi Gospodine Bože moj, sačuvaj me od briga ovoga života da me odviše ne zapletu, od mnogih tjelesnih potreba da me požuda ne zarobi; od svih duševnih zapreka da ne klonem stiješnjen nevoljama.
3.Ne kažem od onih stvari koje tako pohlepno traži tašti svijet, nego od ovih nevolja koje dušu sluge tvojega bolno pritišću općim prokletstvom smrti i priječe mu postići slobodu duha koliko bi želio.
4.O, Bože moj, neizreciva dragosti, zagorči mi svaku tjelesnu nasladu koja me odvraća od ljubavi prema vječnim dobrima i mami me na zlo pod izgovorom bilo kakva ugodnoga vremenitog dobra.
5.Ne daj, Bože moj, ne daj da me svladaju tijelo i krv, ne daj da me prevare svijet i njegova časovita slava, ne daj da mi nogu podmetnu đavao i njegova lukavost.
6.Daj mi snage da se oprem, strpljivosti da podnesem, postojanosti da ustrajem.
7.Mjesto svih svjetovnih utjeha pomaži me svojim preblagim Duhom, mjesto tjelesne ljubavi ulij mi ljubav svojega Imena.
8.Ta, jelo, pilo, odijelo i sve drugo što služi uzdržavanju tijela gorljivom su duhu teret.
9.Daj da tim potrebama umjereno udovojavam, da se od prevelike želje ne bih zapleo u njih.
10.Sve ne treba odbaciti jer treba podržavati ono što je prirodno.
11.No tražiti više nego što je potrebno i što više godi, brani sveti zakon.
12.Jer će se inače tijelo ponijeti protiv duha.
13.U tome, molim te, neka me tvoja ruka vodi i poučava da ne bi što bilo odviše.
__________________
5. Usp. Ps 17,2; 8. Usp. Mudr 9,15; 12. Usp. Gal 5,17.

SEBELJUBLJE PONAJVIŠE ODVRAĆA OD NAJVEĆEG DOBRA

2007-01-12T11:24:00.000+02:00

1.Sinko, moraš dati sve za sve i ništa ne smije ostati tvoje.
2.Znaj, sebeljublje ti više škodi nego išta drugo na svijetu.
3.Kako koju stvar zavoliš ili prigrliš, tako ona više ili manje prione uza te.
4.Bude li tvoja ljubav čista, jednostavna i uredna, stvari te neće zarobiti.
5.Ne žudi za onime što ne smiješ imati.
6.Ne zadržavaj ono što te može smetati i lišiti nutarnje slobode.
7.Čudno je zašto mi ne prepustiš cijelo srce sa svime što bi mogao željeti ili imati.
8.Zašto se satireš ispraznom žalošću? Zašto se mučiš suvišnim brigama?
9.Stavi se meni na raspolaganje, i nećeš nimalo biti na gubitku.
10.A tražiš li ovo pa ono i želiš li biti ovdje pa ondje, radi svoje koristi i veće ugodnosti, nikada nećeš biti miran i bezbrižan, jer svaka stvar ima neki nedostatak i na svakom će ti se mjestu netko suprostaviti.
11.Dakle, ništa ne koristi stekao ti ili zadržao bilo koju stvar izvana, već, naprotiv, ako si je prezreo i s korijenom iščupao iz srca.
12.Ne vrijedi to samo ako je riječ o novcu i bogatstvu nego i kad je posrijedi pohlepa za čašću i taštom slavom. Sve to nestaje sa svijetom.
13.Slab je štit položaj nema li revna duha.
14.I neće dugo potrajati onaj mir koji si tražio vani, ako nema pravog temelja u raspoloženju srca. To jest, ako se na me ne budeš oslanjao, možeš se mijenjati, ali ne popravljati.
15.Jer čim ti dođe zgodna prilika, naći ćeš što si izbjegavao, čak i više.

Molitva za očišćenje srca i za nebesku mudrost

16.Okrijepi me, Gospodine, milošću Duha Svetoga.
17.Podaj mi snage da u sebi utvrdim nutarnjega čovjeka i svoje srce oslobodim svake nepotrebne brige i tjeskobe. Da me kojekakve želje ne odvuku za bilo kojom stvari, nevrijednom ili dragocjenom, nego da sve gledam kao u prolazu, kao što ću i sam proći, jer ništa pod suncem ne ostaje i sve je samo ispraznosti i muka duhu.
18.Mudar je onaj koji tako razmišlja!
19.Udijeli mi, Gospodine, nebesku mudrost, da naučim tebe nadasve tražiti i nalaziti, nadasve cijeniti i ljubiti i sve ostalo urediti po zakonu tvoje mudrosti.
20.Daj mi da se razborito uklanjam laskavcu i strpljivo vladam s protivnikom
21.jer velika je mudrost ne pokolebati se od svakoga vjetra riječi i oglušiti se o sirenski zov laskanja. Tako se, naime, sigurno hodi započetim putem.
__________________
8. Usp. Mih 4,9; Izl 18,18; 12. Usp. 1 Iv 2,17; 15. Rim 7,8; 16. Jdt 13,7; 17. Usp. Ef 3,16; Prop 1,14; 19. Usp. Mudr 9,4; 21. Usp. Sir 5,11.

PROTIV KLEVETNIČKIH JEZIKA

2007-01-12T11:23:00.000+02:00

1.Sinko, neka ti ne bude teško, ako neki o tebi zlo misle i govore ono što ne bi rado slušao.
2.Ti o sebi moraš još gore misliti i nikoga smatrati gorim od sebe.
3.Živiš li nutarnjim životom, nećeš mnogo polagati na riječi koje odlijeću.
4.Nije mala razboritost u zlo vrijeme šutjeti i u svojoj se nutrini obratiti k meni te se ne dati smesti ljudskim prosudbama.
5.Neka tvoj mir ne bude u ustima ljudi.
6.Bilo, naime, da o tebi sude dobro ili zlo, nisi od toga drugi čovjekl
7.Gdje su pravi mir i prava slava?
8.Nije li samo u meni?
9.Tko ne ide za tim da se ljudima svidi, i tko se ne boji da im se neće svidjeti, velik će mir uživati.
10.Od neuredne ljubavi i isprazna straha rađa se svaki nemir srca i nesklad osjetilâ.
__________________
4. Ps 37,19; 8. Iv 16,33.

KAKO TREBA BOGA ZAZIVATI KAD DOĐE NEVOLJA

2007-01-12T11:22:00.000+02:00

1.Blagoslovljeno bilo, Gospodine, ime tvoje u vijeke što si htio da ova napast i nevolja dođu na mene!
2.Ne mogu joj izmaknuti, nego se k tebi moram uteći da mi pomogneš i okreneš je meni na dobro.
3.Gospodine, sad sam u neprilici i nije mi srcu dobro, sadašnja patnja snažno me muči.
4.I sada, Oče dragi, što kazati?
5.Sustignut sam u tjesnacu.
6.“Izbavi me iz ovoga časa.”
7.“No, zato dođoh u ovaj čas”, da se ti, kad budem vrlo ponižen, proslaviš, i ti me oslobodiš.
8.“Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš.” Ta što mogu ja, siromah, učiniti i kamo ću bez tebe?
9.I ovoga puta, Gospodine, daj mi strplivosti.
10.Pomozi mi, Bože moj, i, koliko god me nevolja stislo, neću se bojati.
11.A dotle, što reći?
12.Gospodine, “budi volja tvoja!”
13.Zaista sam zaslužio nevolju i tjeskobu.
14.Moram stoga trpjeti: i kamo sreće da to bude strpljivo, dok oluja ne prođe i ne bude bolje.
15.A kadra je, Svemogući, tvoja ruka ukloniti od mene ovu kušnju i ublažiti njezin napad, da ne bih sasvim podlegao, kao što si mi i prije često puta činio, Bože moj, milosrđe moje.
16.I što je meni teže, to je tebi lakša ova promjena desnice Višnjega.
__________________
1. Tob 3,23; usp. Ps 113,2; 4. Iv 12,27; 5. Tuž 1,3; 6. Iv 12,27; 7. Usp. Iv 12,27-28; Ps 116,6; 8. Ps 40,14; 10. Ps 109,26; 12. Mt 6,10; 15. Mudr 11,17; Ps 59,18; 16. Ps 77,11.

MOLI BOŽJU POMOĆ I UZDAJ SE DA ĆEŠ PONOVNO ZADOBITI MILOST

2007-01-12T11:21:00.000+02:00

1.Sinko, ja sam Gospodin, “okrilje u dan nevolje”.
2.Dođi k meni kad ti ne bude dobro.
3.Najviše priječi nebesku utjehu to što prekasno kreneš moliti.
4.Jer prije nego mene ozbiljno zamoliš, u međuvremenu, tražiš mnoge utjehe i posežeš za izvanjskim stvarima.
5.I to je razlog zašto ti sve malo koristi, dok ne uočiš: ja izbavljam one koji se u mene uzdaju, i izvan mene nema ni prave pomoći ni korisna savjeta ni trajna lijeka.
6.A kad nakon oluje dođeš k sebi, oporavi se u svjetlu mojih smilovanja, jer blizu sam, riječ je Gospodnja, da sve obnovim, ne samo potpuno nego i izobilno.
7.Zar je meni išta teško? Ili sam nalik na onoga koji obeća, a ne učini?
8.Gdje je vjera tvoja?
9.Ostani čvrst i ustrajan.
10.Budi strpljiv i muževan! Doći će ti utjeha u svoje vrijeme.
11.Čekaj me, čekaj.
12.Doći ću i izliječiti te.
13.Napast je ono što te muči; isprazni je strah ono što te plaši.
14.Što je drugo zabrinutost o budućnosti doli žalost na žalost?
15.“Dosta je svakomu danu zla njegova.”
16.Isprazno je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti zbog budućih događaja, koji se možda nikada neće dogoditi.
17.Ljudski je, doduše, zavaravati se takvim zamišljajima, no i znak je malodušja dati se tako lako zavesti nagovaranjem neprijatelja.
18.Jer njemu je svejedno obmanjivao te i varao istinom ili lažju, upropastio te navezanošću na sadašnje stvari ili strahom pred budućim događajima.
19.Neka se, dakle, tvoje srce ne uznemiruje i ne strepi.
20.Vjeruj u mene i uzdaj se u moje milosrđe.
21.Kad misliš da si mi daleko, često sam ti vrlo blizu.
22.Kad misliš da si gotovo propao, često si u prilici za veći dobitak.
23.Nije sve izgubljeno kad nešto pođe naopako.
24.Ne smiješ suditi prema trenutnom osjećaju, niti neku poteškoću, odakle god dolazila, doživljavati i primati tako kao da nema nikakve nade u zaslugu.
25.Ne smatraj se sasvim napuštenim, iako ti za neko vrijeme pripustim neku nevolju.
26.Naime, to je put u kraljevstvo nebesko.
27.I, bez sumnje, tebi i ostalim mojim slugama više koristi da vas taru nedaće nego da vam je sve po volji.
28.Ja znam skrivene misli: vrlo je korisno za tvoje spasenje ostati katkada bez ugode, kako se ne bi možda od dobra uspjeha uzoholio i samom se sebi pokušao svidjeti u onome što nisi.
29.Ono što sam dao, mogu oduzeti i vratiti kad mi se svidi.
30.Kad dajem, moje je, kad uzimam, nisam tvoje uzeo; jer od mene je “svaki dobar dar, svaki savršen poklon”.
31.Pripustim li na tebe teškoću ili kakvu neugodnost, ne srdi se i ne kloni srcem, jer ja sam kadar odmah pomoći i svaki teret prometnuti u radost.
32.Pa ipak ostajem pravedan i dostojan hvale, postupam li tako s tobom.
33.Ako pravo razmisliš i istinski gledaš, nikada se, zbog neprilika, ne smiješ tako malodušno žalostiti, već prije radovati i zahvaljivati; štoviše, kao radost prihvaćati upravo to što te šibajući nevoljama ne štedim.
34.“Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas” rekao sam svojim dragim učenicima, kojima, dakako, nisam namijenio vremenite radosti, nego velike borbe, ni časti, nego prezir, ni dokolicu, nego rad, ni spokoj, nego da “donose obilni rod u ustrajnosti”.
35.Sinko moj, upamti ove riječi!
__________________
1. Nah 1,7; 5. Usp. Ps 16,7; 6. Usp. Sir 36,1; 7. Usp. Jer 32,27; 12. Usp. Mt 8,7; 14. Usp. 2 Kor 2,3; 15. Mt 6,34; 19. Usp. Iv 14,27; 28. Usp. Ps 44,22; 30. Jak 1,17; 33. Usp. Job 6,10; 34. Usp. Iv 15,9; Lk 8,15; 35. Usp. Iv 15,20.

SVE STVORENO TREBA ZANEMARITI DA UZMOGNEMO NAĆI STVORITELJA

2007-01-12T11:20:00.000+02:00

1.Gospodine, potrebna mi je još veća milost želim li doći onamo gdje mi nitko i nikakvo stvorenje neće moći smetati.
2.Naime, dokle god me nešto zadržava, ne mogu slobodno letjeti k tebi.
3.Želio je slobodno letjeti onaj koji reče:”O da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!”
4.Što je spokojnije od nevina oka? I što slobodnije od čovjeka koji nema zemaljskih želja?
5.Potrebno je, dakle, izdići se nad svako stvorenje pa i sama sebe sasvim ostaviti, duhom se zanijeti i spoznati da ti, Stvoritelj svega, nemaš ništa slično sa stvorenjima.
6.I ako se netko ne odijeli od svih stvorenja, neće moći slobodno pronuti uz božanske stvari.
7.Zato je malo ljudi koji doživljavaju duboki zanos jer se malo njih umije potpuno otrgnuti od prolaznih stvari.
8.K tome je potrebna velika milost koja će dušu uzdići i uznijeti je iznad nje same.
9.I ako čovjek u Duhu ne nadvisi sama sebe i ne oslobodi se svih stvorenja i posve se ne sjedini s Bogom, što god znao i što god imao, ne vrijedi mnogo.
10.Dugo će biti malen i uz zemlju prikovan onaj tko bilo što smatra velikim, osim jedino, neizmjerno, vječno Dobro.
11.I što god nije Bog – ništa je, i na to treba gledati kao na ništa.
12.I, dakako, velika je razlika između mudrosti prosvijetljena i pobožna čovjeka i znanja načitana i učena svećenika.
13.Neusporedivo je plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo, od božanskog nadahnuća, od nauke koja se stječe trudom ljudskog uma.
14.Mnogo ih je koji žele doživjeti duboki zanos, ali se ne trude vježbati što je za to potrebno.
15.Velika je zapreka zaustaviti se kod znakova i osjetnih stvari, a malo uložiti u potpuno mrtvljenje.
16.Ne znam koji nas to duh vodi i koji nam je zapravo cilj kad prihvaćamo da nas zovu duhovnim osobama, a tolik trud i golemu brigu ulažemo u prolazne i bezvrijedne stvari, dok o svojoj nutrini jedva kad potpuno sabrani razmišljamo.
17.Na žalost, čim smo se zakratko sabrali, bježimo napolje i svoja djela više ne odvagujemo savjesnim provjeravanjem.
18.Ne marimo kamo su se usmjerila naša nagnuća, i ne oplakujemo sve ono što je u nas nečisto.
19.I budući da se “svako biće na zemlji izopačilo”, došao je veliki potop.
20.Budući pak da je naše nutarnje nagnuće vrlo iskvareno, nužno je onda, kao znak praznine nutarnjeg života, poguban i njegov učinak.
21.Iz čista srca izlazi plod čestita života.
22.Postavlja se pitanje koliko je tko učinio, ali se toliko pomno ne ispituje iz kojih pobuda to čini.
23.Istražuje se, je li bio snažan, bogat, lijep, vješt ili dobar pisac ili dobar pjevač i pak dobar radnik, a koliko je “siromašan u duhu”, koliko strpljiv i blag, koliko pobožan i duhovan – mnogi prešućuju.
24.Narav gleda na vanjštinu, milost se okreće čovjekovoj nutrini.
25.Prva se često prevari, a druga se oslanja na Boga da se ne bi prevarila.
__________________
3. Ps 55,7; 4. Usp. Mt 6,22; Lk 11,34; 5. Usp. Ps 67,28; 19. Post 6,12 i 17; 21. Usp. 1 Tim 1,5.